27
petak
lipanj
2008
Esemesanje

boomp3.com
Četvrtak/petak, malo iza ponoći.
- Nisi.
- Ruby, bomba si.
- Hvala, ....
- Nije bed. Doma si?
- Doma sam, upravo sam se smjestila u krevet.
- Gnjavim?
- Nimalo. (Zapravo sam gubila vrijeme do serije Sestre)
- Nisam bil spreman na taj odgovor. Ne znam kaj da napišem.
- Kaj si očekival?
- "Umorna sam sad", "Nemam para" ili tak nekaj. "Nimalo" me iznenadilo.
- Poruke su mi besplatne, inače bi gnjavil. Iako sam već malo na knap s njima, ali eto...
- Nisam očekival razgovor pa nemam ništ pametno. Kava koji put?
- Pa i može, samo tam oko idućeg vikenda, imam još rokove.
- Naravno, imam ih i ja. Bit ćemo u kontaktu. Ideš kam za vikend?
- Ne znam, sutra ne, u subotu možda, nije sigurno. (A je, sigurno je, ali neću da me gnjavi vani.) Ti?
- Idem u Slavoniju sutra, a u subotu ne znam. Ak ti ideš, dođem ti platit bambus, dva.
- Ili Studenu, dvije, znaš da vozim.
- Vode kolko hoćeš za tebe. Mada mi znaš biti simpatična dok cugneš. Za razliku od mene.
- Jep, rekli su mi to ljudi već. Ajde, no, nisi ni ti loš...
- Ili sam naporan, ili agresivan, ili mrtav. Ali ako popijem jedan određeni iznos, znam biti zabavn.
- Ja sam ili simpatična ili mrtva. Ili drolja.
Šalim se. Ali znaš i sam da mi se omakne koji put.- A da ja dođem po tebe pa da to ipak bude bambus ili pet?
- Hoćeš da budem drolja, ha?
- To je bila šala, naravno da te želim trijeznu.
- Znala sam da me želiš.
- A probao sam to sakrit. Pogotovo pitanjem iz prve poruke.
I onda je sve krenulo u krivom smjeru. Razorazne ideje su mu pale na pamet. A sama sam si kriva. Idem spominjat droljasto. Di mi je pamet... Oh, da. To mi je inače bivši.
komentiraj (22) * ispiši * #
25
srijeda
lipanj
2008
Jedan brzinski.

boomp3.com
Došla s kave, odgledala utakmicu... Ha - ha - ha. Samo ću to reći. Turci izgubili na vrlo sličan način onom na koji su dosad pobjeđivali - u zadnjim minutama. Dakle, nogomet je igra u kojoj pobjeđuju Nijemci.
A društvo na utakmici F. i meni pravio je - ko? Potencijalni. Samo se u drugom poluvremenu prebacio k nama za stol i tamo ostao do kraja. I još malo poslije. I dogovorili smo se da ove godine na more idemo F., ja i on. Bilo bi jako zanimljivo, a što je najluđe od svega, zbilja mislim da bi nam se on bez problema pridružio... Naravno, postavile smo mu neke uvjete, tipa kuhanje, mazanje losionom za sunčanje, mahanje lepezama i najvažnije - nošenje vrećica kad se zaputimo u šoping. Rekao je da nema problema ako se odužimo. Na ovaj ili onaj način. 
Inače ništa pametno vam nemam za napisati (kao da sam do sad imala). Ispite polažem malo po malo, najbitnije mi je da sam položila javne politike, jer je meni to bilo ko kinesko pismo i uspjela sam dobiti dvojku, pa mi je još zbog dobrog podneska zaključena trojka. Nitko sretniji od mene. I došla sam do zaključka da ove akademske godine nisam pala nijedan ispit, a prosjek treće godine mi je ravno 4.0. Baš sam nekako ponosna na sebe. Imam u planu još barem dva ispita poožiti, da mi za jesen ne ostane više od tri komada.
Eto... Jedan brzinski, kao što rekoh... Obići ću vas sve sutra, sad odoh polako u krevet.
Ljubi vas Ruby!
komentiraj (10) * ispiši * #
21
subota
lipanj
2008
S rukama u zraku Hrvatsku pozdravljam...
The Times
"Bila je to i najgora utakmica turnira, koju je dobila momčad koja je to manje zaslužila. Dokaz koliko je često nogomet nepravedan: kući ide momčad koja igra zabavan nogomet, dok ostaje u igri ona koja nikako ili gotovo nikako nije pružila spektakl."
Gazzetta dello Sport
"Za mlade ima još vremena, a ja sam gotov. Svoju posljednju utakmicu sam odigrao. Čini se da su na naplatu došli svi promašaji iz prvog i drugog poluvremena ali činjenica je da smo odigrali odličnu utakmicu fizički i taktički. Borili smo se kao lavovi, pogodili smo stativu, Srna je dvaput mogao pogoditi iz slobodnjaka. Postigli smo ipak taj pogodak ali ono što smo primili u zadnjoj sekundi ću me pratiti cijelog života. Zamislite samo da smo izdržali koje bi sad to veselje i slavlje bilo. Ali život teče dalje, Turci imaju sreće pa ne žele valjda oni namjerno ovako dramatično završavati utakmice. Kaže se da sreća prati hrabre, mi smo danas bili hrabri ali sreća nije bila na našoj strani."
Niko Kovač
Bože moj. Jel moram uopće opisivati kako smo proživljavali ovu... Ne znam ni kako da to nazovem... Jedino što mogu reći je da ne vjerujem. Koliko su naši dečki zaslužili tu pobjedu, znamo svi, ali ipak nam je izmaknula... I to za koliko, par sekundi? Nevjerojatno, jednostavno nevjerojatno. Srce mi se paralo kad sam vidjela Srnu i Ćorluku kako plaču. Pa skoro sam i ja zaplakala s njima, ja, koja se nimalo ne kužim u nogomet. I koža mi se ježila kad sam čitala sve napise o utakmici, bilo naših medija, bilo stranih. A i Niko Kovač, koji je najavio odlazak iz reprezentacije, definitivno nije zaslužio ovakav rastanak. Još jednom - nevjerojatno.
Ali izlazak je, unatoč razočaranju, bio dobar, jako dobar, plesalo se do jutra, nasmijalo da trbuh boli... Srušila sam se u krevet oko pet i već u pola 11 sam bila na kavi s F. Jako dobar izlazak nakon dugo vremena.
I da, imam novu životnu želju. Udati se za Vedrana Ćorluku.
komentiraj (36) * ispiši * #
16
ponedjeljak
lipanj
2008
Hah.

boomp3.com
Report iz Graza. Oh. Ne znam ni otkud da počnem. Iskrcali su nas u Seiersbergu u 9 ujutro i imale smo vremena do 6 popodne. Kao, i previše. Aha, yeah, right. Zadnjih sat vremena smo doslovno trčale po dućanima. Uglavnom, budući da smo bile u velikom strahu od carine, onaj plan o klošarkom izdanju smo i ostvarile. Ujutro sam se pred busom pojavila u izdanju u kojem ne bih čistila ni poljski wc. I kad smo ušetale u Seiersberg, prvo sam tražila neki donji dio trenirke da se presvučem. I tako sam kupila tu trenirku i neku majicu i preporođena nastavila šopingirati. Uglavnom, kupila sam svašta - od jako željenih bijelih traperica, majica, zelene suknje, smeđe torbe, kratkih hlača (koje sam kupila na dječjem odjelu!!!) do badića, dobro podupirajućeg grudnjaka, snoopy pidžame, neizostavne mornarske majice i... Da. Kupila sam i cipele. Crne lakirane štikle s potpeticom od 10 cm. Bitchy.
I da, sad službeno nosim broj 34 iiti XS. Užaaas. Sve na meni izgleda ko vješalica. Kako izgledati ženstveno kad kupuješ na dječjem odjelu??
Na kraju smo se F. i ja smjestile u wc i obukle na sebe što smo više mogle. Izgledale smo ko Ida Prester. F. se toliko smijala da je jedva do zraka dolazila, mogu samo zamisliti što su mislili ljudi u ostalim odjeljcima... I onda - na carini ništa. Carinili su samo jednog čovjeka koji je valjda kupovao namještaj u Ikei. Pretpostavljam bar. A nas - ništa. A ja sam skrivala torbu u torbi, majice i suknje ugurala unutra, uglavnom, robu vrijednu 600 eura nas dvije smo zakamuflirale u tri vrećice. Povrat poreza? Na kraju iznosi (samo) 30 eura. I to zato jer smo se nas dvije spetljale kad smo morale paziti da ono što ćemo pokazati na carini stavimo na jedan račun, a ono što švercamo na drugi. I da ne spominjem da je F. bacila jedan račun od 100 i nešto eura. Da, bacila. No, nema veze. Bit će bar za jedne sandalice. A i deda mi je opet poslao nešto novaca, bit će za još jedne.
I tako vam je to bilo.. Puno smijeha, puno šopinga, puno trčanja.... A sad idem učit, ali ne znam kaj - zaboravila sam koje ispite sam prijavila. Da, zaboravila. A ljubazne tete u referadi naravno da mi ne žele pomoći. Puno im hvala.
I na kraju, kao što sam i prošle godine na isti dan napisala - sretan rođendan najdivnijoj osobi koja je ikad kročila ovim planetom. Mojoj mami.
Ljubi vas Ruby!
komentiraj (21) * ispiši * #
13
petak
lipanj
2008
O Grazu, shoppingu... I carini.

boomp3.com
I tako. Približava mi se subota, opasno mi se približava, za pola dana ću biti u autobusu i vozit se prema svom odredištu.
Sve je to super divno krasno bajno, ali muči me jedan problem - carina. Moja F. i ja smo bile marljive i naskupljale podosta novaca i zajedno nosimo otprilike 600 eura. Kad se to preračuna, dobijemo više od 4000 kn. A legalno preko granice smijemo nositi robe u vrijednosti 300 kuna. 300 KUNA!!! Mišn imposibl. Pa smo danas razgovarale s Prijateljem, on ipak radi na carini, jel. I tako on nama govori kaj da napravimo s računima, kaj da pokažemo, kaj ne... I kao, povrat poreza je 18% od potrošenog iznosa. Ako potrošimo tih 4000 kn, povrat poreza nam izađe oko 700 kn. A za carinu nam je objasnio da na 1000 kn izađe oko 300 kn. Bože moj. Računica mi se nikak ne sviđa, ako me opelješe, taj povrat poreza mi neće biti dovoljan da nadoknadim carinu... O Bože.
Pa sad F. i ja kombiniramo da sutra idemo u najklošarskijem izdanju koje možemo smisliti i onda to izdanje lijepo ostavimo negdi u smeću u Grazu, a mi se fino obučemo u nove krpice. Joj joj. Rekla je F. da najbolje da idemo gole pa nemamo problema. Je, baš je to najbolje. Ma probat ćemo šarmirati gospodu na carini, a rekao je i Prijatelj da se možemo pozvati na njegovo ime, reći da mi je dečko (!!!), brat, što god... Onda ću ja reći da mi je muž.
Ili najbolje da mu javimo na koji prijelaz idemo pa da nas on pričeka. To je, naravno, naša ideja. Zamislite kak bi se njemu svidjela.
A možda nas uopće neće gnjaviti...
Ljubi vas Ruby!
P.S. Opet sam pogodila rezultat utakmice. I na poluvremenu i na kraju. I opet me nisu izvukli. I nisam otišla u kladionicu. Idem sljedeći put. Ali pretpostavljam da ću baš onda fulati. Murphyev zakon.
komentiraj (13) * ispiši * #
08
nedjelja
lipanj
2008
Just because were kissin, don't mean were undressin, no.

boomp3.com
Malo prije sam došla s kolektivnog gledanja utakmice. Nije da sam baš zagriženi navijač, ali svaku nedjelju popodne provedem na kavi pa sam ju ovaj provela uz utakmicu. Prvo poluvrijeme sam odgledala, baš odgledala, a drugo mi je proletjelo u blebetanju s F. Još smo prije utakmice prognozirale rezultate, neko izvlačenje je bilo, besplatna cuga na poluvremenu i neki luftić na kraju. I ja pogodila i na poluvremenu i na kraju. Ali nisam ništ dobila. Naravno, ipak sam to ja. Trebala sam u kladionicu otići, tam bi bar nekaj dobila.
Eh, a vikend... Hah. Bilo je.. Dobro. U petak sam zaružila do pola 5, ali subota mi je bila daleko... Zanimljivija. Otišla sam pogledat Sex & The City, koji me oduševio, ali stvarno... Obožavam tu seriju, od sad i film. I da, ne znam kak nisam ranije skužila, ali Prijatelj je fizički toliko sličan Faci... Oh boy. A onda slijedi zanimljivije. Naime, vaša Ruby je imala jedan plan koji je uspješno sprovela u djelo. Netko možda ne bi odobravao takve planove, ali znate kaj? Baš me briga. No, dakle. Ima jedan Mali s kojim sam ja nekad davno zabrijala. Samo taj jedan put. Mali je mlađi od mene dvije godine i nakon kaj smo završili zajedno nikad nije bilo nikakvih trzavica, zezali smo se i postali si fakat dobri. E sad. Iskreno ću vam reći da se nisam dugo ljubila, još od onda. E i sad mi se baš ljubilo, a budući da ni On, a ni Prijatelj ne dolaze u obzir (jer se nikom ne javljam), odlučila sam se za Malog. U biti znam da trza na mene i da neće biti problema i tako ja počinjem:
- U ...
- Jesi trijezan? Idemo se malo ljubiti? (ne gubim ja vrijeme)
- Uuuu, rado, ali tu su mi frendovi iz Rijeke, ako ostaneš duže vani...
- Sumnjam, idem uskoro doma.
- A di si?
- U clubu trenutno.
I nakon 5 minuta:
Bilo je brzo. I tako sam ja otišla gore, smjestili smo se na jednu klupicu (ko petnaestogodišnjaci) i ljubili se i ljubili... Sva sreća pa me nitko poznat nije vidio... Mislim, nije da mi je neugodno ili nekaj, ali opet, nismo zajedno (i ne namjeravamo biti), pa neću da ljudi pričaju, a pričali bi na veliko... Tako sam ja zadovoljila svoju potrebu za ljubljenjem jer, kao što sam curama rekla, sve ostalo mogu sama, ljubiti se ipak ne mogu. A super mi je to što stvarno mislim da se naš odnos neće bitnije promijeniti. Ljubit ćemo se kad nam se ljubi, družit ćemo se kad nam se druži i to je to.Sutra moram po Zagrebu lovit konzultacije jednog profesora koji ih ne drži na faksu nego na Zavodu za lingvističko istraživanje jer mi nije dao potpis. Jer kao nisam izvršila svoje seminarske obaveze. A jesam. To mi je i profesorica kod koje sam išla na seminar rekla. Neka zabuna vjerojatno, ali me ta zabuna dosta košta, ne piše mi se sad molba prodekanici.. Ali ak ništa drugo, morat ću, sutra je zadnji dan za testiranje semestra.
U subotu konačno idem u toliko željeni shopping u Graz. Jedva čekam. Točno znam što hoću kupiti, nadam se samo da ću to i naći i da ću imati dosta love. Ma hoću.
Tako... Idem sad malo do vas, pa ne znam... U krevet? Ma ne. Ne znam.
Ljubi vas Ruby!
komentiraj (23) * ispiši * #
04
srijeda
lipanj
2008
Flash news

boomp3.com
Ooooo, da, flash news... Prekinuo je s curom. ON. JE. PREKINUO. S. CUROM.
Zapravo je ona prekinula s Njim. Nagađali smo to skoro svi, ali nitko nikako da potvrdi, nitko nije sto posto znao... Jučer mi je to rekla frendica čiji je dečko jedan od Njegovih najboljih prijatelja.
Navodno je zbediran. E NEK JE.
Sad još više jedva čekam onu kavu, čekam priliku da me pita za dečka pa da mu ja pričam kako mi je divno i krasno (ne zna on da ću ja lagati), a nakon što se raspriča, pitat ću ga najnevinijim glasom:
PAYBACK'S A BITCH, BABY!
komentiraj (22) * ispiši * #
