No need to run and hide...

Danas u 6 ujutro probudile su me dvije muhe koje su tolko glasno zujale da ih zbilja nisam mogla ignorirati. Naravno, digla sam se i ubila ih. Ko im kriv. I nastavila sam spavati do 10.
Inače, stvarno počinjem mrziti svoj faks. Dođem u srijedu na seminar, vlakom iz KC, da bi mi neke cure rekle da predavanja nije bilo, a nema ni seminara. I sad pauza do pola 7. A bilo je tek 2! Došlo mi je da jednostavno sjednem na vlak i odem doma. Ali nisam. Nazvala sam svoje cure i ubile smo vrijeme na terasi Kica. Ali zbilja... Mogla je bar obavijest neka osvanuti...
Inače, bijah u nedjelju na cugi s Prijateljem. Zezali smo se, smijali, cerekali, čak smo i temu njegove bivše dotaknuli... I nekako sam zaključila da možda ne bi bilo loše da Prijatelj ostane samo to - prijatelj. S malim p.
A kava s Njim... Pa, nije se (još) realizirala. Sreli smo se prošli tjedan na terasi jednog birca, ja sam se pridružila F. i njenoj kolegici na kavi, a On je sjedio dva stola dalje... Uglavnom, pitao me kad sam doma (i ne mogu da se ne zapitam tko je tu lud - sto put sam rekla i Njemu i Prijatelju kad sam u ZG, a kad doma, a nitko ne upamti...) i rekao da je nešto pomiješao, mislio je da sam u ZG... Pa ako hoće na tu kavu, nek se javi.
Ja sam odlučila da se ne javljam više nikome. I zamolila F. da me udari koliko može ako samo spomenem nešto takvo. Jedna moja frendica s faksa je prekinula s dečkom nedavno i sad se tješi kako je život lijep, kako se sunce smije samo njoj, kako nju voli čitav svijet... I u pravu je. Kad se samo sjetim subote, kad smo bile na partiju kod P., mislim da bolje zapravo ne može. Smijala sam se tri sata bez prestanka, ali doslovno tri sata i doslovno bez prestanka, boljelo me sve što me moglo boljeti od smijanja... I sve dok imam F. i A. da se nasmijem s njima, dobro je... Zar ne?
A da, ona reportaža? Pala je petica. I pala je još jedna petica, iz testa informiranosti. Ma baš mi je lijepo.
Idem sad malo do vas, da vidim čega ima...

Ljubi vas Ruby!