26
petak
listopad
2007
Connfession iliti kako je Ruby izabrala stolicu
Neću vas više gnjaviti svojom depresijom (zasad),da se vratimo na one moje dvije stolice...
Prijatelj. Da. Prijatelj. Ne znam što da vam uopće o njemu kažem. Tu je. Negdje. Cijelo vrijeme prisutan, a opet, ništa konkretno. E da. I onda Ruby postane dosadno čekati i zezne stvar. A zapravo uopće ne zezne jer Ruby Prijatelju ništa ne duguje. Samo je izabrala krivu tu drugu stolicu na kojoj je sjedila. A sjedila je na njoj vrlo, vrlo kratko.
Uglavnom - Potencijalni. Sjećate se? Potencijalni.
Pa eto, tako smo se jednog krasnog petka Potencijalni i ja sreli vani, a budući da se sad već dobro znamo, ostali smo se i družiti vani. Pa smo se najednom našli sami u klubu, pa najednom sami u njegovom stanu. Zločesta Ruby. Dobro, ne toliko zločesta, nije bilo ničeg osim par pusica. Ali mi se u glavi motala samo jedna misao: Prijatelj. Pitao me Potencijalni (jer je skužio da sam prenervozna): "U čemu je problem?" Mislim si ja: U TVOM "NAJBOLJEM" PRIJATELJU!!!!!"
A gledajte, da vam objasnim zašto sam uopće bila zločesta. Naime, ko me prati duže vrijeme, zna da je u početku priče bio upravo Potencijalni, Prijatelj je uletio (malo) kasnije. E, sad, budući da moj "odnos" s Prijateljem već duže vrijeme stagnira, počela sam se pitati nisam li možda krivo odabrala. Možda sam ipak trebala prednost dati Potencijalnom, možda bi s njim bilo lakše, možda bi... MOŽDA. Da ne spominjem da su mi i frendice nekoliko puta usputno dobacile isto to: "Joj, znaš, mislim da si se zeznula." I kad se prilika nudila, htjela sam vidjeti što sam to propustila. Nikad ništa ne bih sama inicirala, ali, ruku na srce, on je bio više nego izravan, a ja sam prihvatila. I u biti, ništa posebno nisam propustila. Možda to mislim zato što sam s Prijateljem ipak imala nešto više, znam ga duže, provodim više vremena s njim, ali moj odabir stoji. Prijatelj.
A onda - grižnja savjesti. Mislim, dobro je meni rekla moja F.: "Tebi Prijatelj nije dao niti crveno niti zeleno svjetlo i kaj bi ti sad trebala stajati na naranđastom do tridesete dok se gospodin carinik odluči?" POTPUNO je u pravu. Nisam mu ništa dužna. Nisam se zbog čega imala osjećati krivom. Ali ipak jesam. Zato sam odlučila biti otvorena do kraja i reći mu što je bilo.
I jučer sam to i napravila. Rekla sam mu da mu to ne govorim iz razloga da bude ljubomoran, da ih posvađam ili zato što sam mu dužna, nego zato što jednostavno želim da sve i dalje bude otvoreno, da je u redu da to zna (kad već mi znamo). Prijatelj je bio... Pa... Iznenađen. Mislim da ga je to čak iznenadilo više nego što je želio pokazati. Razočarao se u svom "najboljem" prijatelju. Rekao mi je da meni nema prava prigovarati (a je li želio, ne znam), jer zna da je naš odnos čudan (u najmanju ruku). Ali iznenadio ga je njegov postupak, tim više što je on iz cijelog njegovog društva Potencijalni jedini znao detalje o njemu i meni. I onda mu ide iza leđa upucavat se meni. Sad oni moraju razgovarati, Ne želim da se svađaju. Samo se nadam da se odnos između Prijatelja i mene neće promijeniti. Barem ne na gore. I toliko mi je sad žao zbog toga svega, ali, nažalost, ne mogu to promijeniti.
A i kako mi je F. rekla: "Ma daj, pa probala si Potencijalnog!"
komentiraj (33) * ispiši * #
20
subota
listopad
2007
Beskrajno tužna.
Da. Samo plačem. I sad kad ovo pišem. Ne stignem brisati suze. A sad kad za pola sata počne dokumentarac o Toši...
Plačem još od utorka. Zbog Toše. I skrivam se kad plačem. Jer kao, pretjerujem. Znam da pretjerujem. Nikad nisam bila njegova obožavateljica. Nisam bila ni na jednom njegovom koncertu. Nisam ga nikad vidjela uživo. Ali kaj da radim kad ja plačem. Mene je jednostavno potresla činjenica da je bio anđeo na zemlji i da je imao samo 26 godina. I suze mi krenu kad ga vidim.
A možda je to zapravo samo povod za plakanje. Možda ja plačem zbog svega što trenutno kod mene ne valja. A što ne valja? Ne znam. Jednostavno... Ništa mi ne ide od ruke. Osjećam da mi konci klize iz ruku. Osjećam se usamljeno. Osjećam se kao Pale sam na svijetu. I mrzim taj osjećaj. Mrzim što ne stignem brisati suze. Mrzim što bih najradije vrištala od tuge. Mrzim što jedva gledam kroz otečene kapke. Mrzim što će me uskoro glava boljeti do ludila. Mrzim što ću za dvadesetak minuta morati mami objasniti zašto toliko plačem. Mrzim što ona neće shvatiti.
Tužna sam, beskrajno sam tužna. Make it go away, please...
komentiraj (40) * ispiši * #
19
petak
listopad
2007
Crni utorak
Nisam mogla prije na net, a želim mu i ja ostaviti posljednji pozdrav...
Probudila me mamina poruka: "Poginuo je Toše Proeski". Ustala sam u sekundi i na teletekstu potražila bilo kakvu informaciju. Još je nije bilo, pa sam pomislila da se mama zeza. Nije se, nažalost, zezala.
Nisam mogla vjerovati. Nisam bila prevelika Tošina obožavateljica, ali ta me vijest neopisivo pogodila. Nisam ni sama mogla vjerovati koliko. Suze su mi krenule same od sebe. Sve i da ga nisam voljela, sama činjenica da je imao tek 26 godina... Onaj njegov osmijeh, one preslatke oči... Tko ga ne bi volio? Sve sam vijesti pogledala, sve sam članke pročitala i još ne mogu vjerovati... I ne mogu se priviknuti da na njegovim spotovima piše "in memoriam". Samo čekam kad će netko reći da je sve to samo marketinški trik...
Očito Bog sebi bira samo najbolje. Ali mogao je dopustiti da mi još barem malo uživamo u njemu.
komentiraj (12) * ispiši * #
13
subota
listopad
2007
Oh.
Bad Ruby Nelle!
Bad, bad Ruby Nelle!
Malo sam zastranila.
Oh. Oh oh. Oh oh oh.
Veliki kaos u glavi.
Sjedim na dvije stolice.
Obit će mi se to o glavu.
Znam.
Zapravo, sjedim na jednoj i pol.
Ja u biti želim samo jednu, ali ne znam koju.
Nemojte zamjeriti.
Više detalja kad sredim misli.
komentiraj (42) * ispiši * #
10
srijeda
listopad
2007
Common sense? I think NOT!
Đizs. Opet - FPZG. Nevjerojatni su.
Prekjučer obavijest na stranici faksa: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija bit će aktiviran sutra u 11 sati".
Jučer obavijest na stranici faksa: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za studij novinarstva bit će aktiviran sutra između 10 i 11 sati."
Danas obavijest na stranici faksa: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za studij novinarstva bit će aktiviran danas u 14 sati."
Ali, ne. Osvanula i nova obavijest: "Odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za 3. godinu studija novinarstva bit će aktiviran danas iza 15 sati."
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!! Pa dobro, jesu oni normalni? A ja od 10 sati visim na netu jer ne želim opet izvisiti i biti prisiljena izabrati najgore i najteže kolegije. Kome da pošaljem račun za internet? Upravi faksa? Referadi? Ovo kaj oni nama rade više ne graniči sa zdravim razumom. Da ne spominjem i samu zbrku oko upisa, više ne znam ni kad ću se ni hoću li se uopće upisati u tu treću godinu. Strašno.
Inače - ok sam. Naspavala se, bioritam se vratio u normalu... Ajde ima jedna korist od FPZG-a, zbog dekanskih rokova predavanja mi počinju tek u ponedjeljak, tako da ovaj tjedan iskorištavam za maksimalno, ali MAKSIMALNO ljenčarenje. Jedino korisno što sam zadnjih dana napravila bilo je farbanje sobe. U zeleno. Sad ko da imam novu sobu.
I da. Dobih zakašnjeli dar za rođendan, najbolji do sad - vlastiti portret! Predobar je. Jedna od najboljih frendica se bavi crtanjem i slikanjem, pa mi je poklonila (konačno) moj portret. Baš sam zadovoljna. Sad zid moje sobe krasim - JA! 
Jesam vam spomenula da mrzim miševe? Dobro, ajde, ne mrzim, ali ih strašno ne volim. Nije da ih se bojim, nego kad histerično trčkaraju, a ja ne znam gdje će se zaustaviti... Da ne spominjem da sam nedavno jednog zabunom primila golim rukama... Ne želim pričati o tome. Mislim da mi se od šoka pojavilo nekoliko sijedih. E pa imam jednog/više njih u podrumu. Povezano s tim, imam i traume od odlaska dolje. to zahtijeva i psihičku i fizičku pripremu. Danas sam 10 minuta stajala na vratima i skupljala hrabrost da se spustim do škrinje. Jesam, spustila sam se, ali sam bila prije vani nego unutra. Trebam mačku. A ne volim baš ni mačke. Ali volim ih više nego miševe. A ljepilo ne pomaže. Stvarno sad trebam mačku.
Ah. Idem skuhat rižu. I čekat "poslije 15 sati" da vidimo hoće li odabir temeljnih općih i izbornih kolegija za treću godinu studija novinarstva biti aktiviran. Ili će osvanuti nova obavijest. Bojim se da će biti ovo drugo.
Ljubi vas Ruby!
komentiraj (28) * ispiši * #
05
petak
listopad
2007
Beautiful day...
No, da. Dan i nije baš nešto. Ali. Gotovo. Je. Gotovo.
Da, da. Dala sam zadnji, peti ispit ovaj mjesec, dala uvjet... Izašla sam s faksa nakon tog zadnjeg usmenog i rasplakala se. Ne znam zašto.
Zadnja dva tjedna su mi bila najstresnija u životu, biotiram mi se totalno poremetio, društveni život se sveo na nulu... Ali eto. Vrijedilo. je. Samo sam vam to željela reći.
And now if you'll excuse me... Idem spavat.
komentiraj (50) * ispiši * #