Connfession iliti kako je Ruby izabrala stolicu

Neću vas više gnjaviti svojom depresijom (zasad),da se vratimo na one moje dvije stolice...
Prijatelj. Da. Prijatelj. Ne znam što da vam uopće o njemu kažem. Tu je. Negdje. Cijelo vrijeme prisutan, a opet, ništa konkretno. E da. I onda Ruby postane dosadno čekati i zezne stvar. A zapravo uopće ne zezne jer Ruby Prijatelju ništa ne duguje. Samo je izabrala krivu tu drugu stolicu na kojoj je sjedila. A sjedila je na njoj vrlo, vrlo kratko.
Uglavnom - Potencijalni. Sjećate se? Potencijalni.
Pa eto, tako smo se jednog krasnog petka Potencijalni i ja sreli vani, a budući da se sad već dobro znamo, ostali smo se i družiti vani. Pa smo se najednom našli sami u klubu, pa najednom sami u njegovom stanu. Zločesta Ruby. Dobro, ne toliko zločesta, nije bilo ničeg osim par pusica. Ali mi se u glavi motala samo jedna misao: Prijatelj. Pitao me Potencijalni (jer je skužio da sam prenervozna): "U čemu je problem?" Mislim si ja: U TVOM "NAJBOLJEM" PRIJATELJU!!!!!"
A gledajte, da vam objasnim zašto sam uopće bila zločesta. Naime, ko me prati duže vrijeme, zna da je u početku priče bio upravo Potencijalni, Prijatelj je uletio (malo) kasnije. E, sad, budući da moj "odnos" s Prijateljem već duže vrijeme stagnira, počela sam se pitati nisam li možda krivo odabrala. Možda sam ipak trebala prednost dati Potencijalnom, možda bi s njim bilo lakše, možda bi... MOŽDA. Da ne spominjem da su mi i frendice nekoliko puta usputno dobacile isto to: "Joj, znaš, mislim da si se zeznula." I kad se prilika nudila, htjela sam vidjeti što sam to propustila. Nikad ništa ne bih sama inicirala, ali, ruku na srce, on je bio više nego izravan, a ja sam prihvatila. I u biti, ništa posebno nisam propustila. Možda to mislim zato što sam s Prijateljem ipak imala nešto više, znam ga duže, provodim više vremena s njim, ali moj odabir stoji. Prijatelj.
A onda - grižnja savjesti. Mislim, dobro je meni rekla moja F.: "Tebi Prijatelj nije dao niti crveno niti zeleno svjetlo i kaj bi ti sad trebala stajati na naranđastom do tridesete dok se gospodin carinik odluči?" POTPUNO je u pravu. Nisam mu ništa dužna. Nisam se zbog čega imala osjećati krivom. Ali ipak jesam. Zato sam odlučila biti otvorena do kraja i reći mu što je bilo.
I jučer sam to i napravila. Rekla sam mu da mu to ne govorim iz razloga da bude ljubomoran, da ih posvađam ili zato što sam mu dužna, nego zato što jednostavno želim da sve i dalje bude otvoreno, da je u redu da to zna (kad već mi znamo). Prijatelj je bio... Pa... Iznenađen. Mislim da ga je to čak iznenadilo više nego što je želio pokazati. Razočarao se u svom "najboljem" prijatelju. Rekao mi je da meni nema prava prigovarati (a je li želio, ne znam), jer zna da je naš odnos čudan (u najmanju ruku). Ali iznenadio ga je njegov postupak, tim više što je on iz cijelog njegovog društva Potencijalni jedini znao detalje o njemu i meni. I onda mu ide iza leđa upucavat se meni. Sad oni moraju razgovarati, Ne želim da se svađaju. Samo se nadam da se odnos između Prijatelja i mene neće promijeniti. Barem ne na gore. I toliko mi je sad žao zbog toga svega, ali, nažalost, ne mogu to promijeniti.
A i kako mi je F. rekla: "Ma daj, pa probala si Potencijalnog!"