30
petak
ožujak
2007
A poetic one
Što biste rekli da dobijete ovakav sms:
E pa ja nisam znala što bih rekla. Naime, prije dva tjedna (otprilike) uspjela sam ostvariti jednu želju iz davnih dana i poljubiti svoju tihu patnju iz osnovne škole. I to potpuno apsolutno neočekivano. Bili smo nekad kao klinci "cura i dečko", ali nikad ga nisam poljubila. How cute. Da. Bilo je cute. I još mi je sad. Bilo je lijepo, vratio mi se onaj osjećaj da se snovi ostvaruju. Upisao mi je svoj broj, sebi zapisao moj, pozvao se k meni u metropolu. Zvuči baš lijepo. Ali. Ali. Ima jedan problem koji zapravo nije problem, ali meni je to ipak problem. Sve poruke koje sam ja od njega dobila bile su u stilu gore navedene. Sve u stihovima, sve u rimama... On drugačije ne zna. Ne zna normalno. Mislim da je pomalo autističan. A ja nisam pjesnička dušica da odgovaram u tom stilu. I ne mogu komunicirati s nekim u rimama. Možete mi dati neki savjet?
komentiraj (21) * ispiši * #
23
petak
ožujak
2007
From Darla with love
Jer danas je njegov dan...
This is my wish to you: comfort on difficult days, smiles when sadness intrudes, rainbows to follow the clouds, laughter to kiss your lips, sunset to warm your heart, hugs when spirit sag, beauty for your eyes to see, friendship to brighten your being, faith so you can believe, confidence for when you doubt, courage to know yourself, patience to accept the truth and love to complete your life.
A moja poruka za njega sadržavala je samo obično "sretan rođendan". Ionako više nije ni zaslužio.
komentiraj (22) * ispiši * #
16
petak
ožujak
2007
Weekly report
Kako ste, drage moje? Ja sam jako dobro (iako danas mrvicu lošije), tjedan je bio tako... Ne znam koju bih riječ upotrijebila. Tako... Light. Znate što mislim? Baš light.
A bio je to jako dobar tjedan. Sastojao se uglavnom od pečenja palačinki, šetkaranja po metropoli, zezancije s curama, uživanja u (besplatnim) nescafeima i kit-kat kockicama na terasi SC-a, izlazaka, shoppinga i spavanja do podne. Kao dodatan plus, kupila sam si dvoje cipelice... Za sve vas koje ne znate, ja sam OVISNICA o cipelama. Oh, kako sam se veselila cipelicama... Dugo nisam imala ovakav tjedan. Prebrzo je prošao. Ostaje vikend, nadam se da će biti isto tako odličan.
Kažu da će u ponedjeljak pasti snijeg. Hello? Snijeg? Stvarno se netko tamo gore igra. Hoću sunce, sunce i još sunca... Hoću hodati u kratkim rukavima, u balerinkicama...
Nego, razmišljala sam - kako vrijeme leti. Ko da sam jučer bila na dočeku 2007. godine, a sad smo već u drugoj polovici ožujka! Još malo i idemo na more. Pa još malo i opet doček. Jel to vrijeme samo meni ide tako brzo ili i vama?
I da, evo nečeg na što me uputila laLuna - my visual dna. Cute.
Nimalo smislen post, al baš mi se tipkalo.
Ljubi vas vaša Darla!
komentiraj (22) * ispiši * #
10
subota
ožujak
2007
Miroslav Evačić
I tako. Treba mi za faks svaki tjedan jedan događaj na kojem ću prisustvovati, a kasnije, ako moja profesorica iz radia to poželi, o tome pisati izvješće. Stoga sam ja jučer, zajedno sa svojom cimom bila na koncertu Miroslava Evačića. Ne znam koliko je vas gledalo ovogodišnju Doru, sve koje jeste, vjerojatno ste upamtile "koprivničkog dečka" sa slike. Njegova pjesma, koju je otpjevao Livio Morozin, osvojila je simpatije žirija i, prema njhovim ocjenama, osvojila prvo mjesto. Budući da je pjesma imala slabiji odjek u publici, ukupno su zauzeli peto mjesto. Mene je koncert oduševio. Izuzmemo li to što sam dva sata prostajala, pa su me boljela i leđa i noge, stvarno mi je bilo zanimljivo. I sve mi je bilo neugodno što nisam prije poslušala njegove albume. Ali stvarno sam ponosna na njega. Kaže Mirek da je sudjelovao na Dori kako bi nešto pokušao napraviti u Hrvatskoj, jer je u Velikoj Britaniji i Americi već godinama poznat kao "prava etno poslastica", a magazin fRoots njegova je dva albuma uvrstio u top 10. Miroslav Evačić najavljuje turneju kojom će promovirati svoj novi album "Blues reke Drave", a s Arsenom Dedićom dogovara i pisanje glazbe za film. Svi koje zanima nešto više o osebujnom "koprivničkom dečku" mogu posjetiti njegovu stranicu - Miroslav Evačić.
I sada pitanje - kako se vama sviđa Mirek?
komentiraj (24) * ispiši * #
05
ponedjeljak
ožujak
2007
I opet smijem se...
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro,ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmijeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Dobro skriveni u kockice, mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju, ne žude za slobodom
Zrake udare u njih, al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori, zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari, protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima,
da shvate još uvijek pozitivnih stvari ima..
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Baš se ovako osjećam. Svaki dan se inače budim uz neku određenu napetost, kao da imam milijun obaveza za vratom. A nemam. Danas je drugačije. Toplo je, vesela sam, imam osjećaj da se sunce smije samo meni... Idem u metropolu, nemam nikakvih obaveza osim nekih predavanja tu i tamo, veselim se ugodnom ljenčarenju... A ako i dalje bude tako toplo, priuštit ću si jednu kavicu na terasi nekog kafića... Aaaaa.... Najdraže moje, nadam se da je i vas ovo sunce oraspoložilo i želim vam svima ugodan novi radni tjedan!
Ljubi vas vaša Darla!
komentiraj (23) * ispiši * #
02
petak
ožujak
2007
I cheated myself, like I knew I would... I told you I was trouble, you know that I'm no good...
Evo me, evo me... Konačno doma. Počela su predavanja i sad me nema cijeli tjedan doma, jedva dočekam četvrtak navečer ili petak ujutro i bježim doma... Ali sad sam tu, pa da saznate ukratko što ima kod mene.
Daklem, opet me muče neke sitnice, ali one su ipak upravo to - sitnice.
U nedjelju sam išla na vlak za Zg i na kolodvoru me dočekala frendica i njen dečko (s njima sam se dogovorila da idemo), ali i - ON. Najprije sam mislila da ne vidim dobro, ali vidla sam itekako dobro. On je išao u drugi grad na ispit, ali je do Zagreba putovao s nama. Nije da ja njega nisam viđala, vidim ga svaki vikend jer radi u mom omiljenom klubu, ali nije mi trebalo to što sam sat i pol provela s njim na udaljenosti od pola metra. Mi nemamo više o čemu razgovarati, ono što je bilo između nas još uvijek je u zraku i napetost je prevelika da bismo se pretvarali da nije bilo ničeg i da možemo biti prijatelji. Ne možemo. Zato se naš razgovor sveo na čistu pristojnost, što mi je još gore nego sama šutnja. A onda mi kasnije prijateljica ispriča kako je opet zapao u probleme, previše pije, ne uči, čak je u zatvoru završio... I onda se ja ljutim prvo na njega, jer znam da može bolje, pametniji je od toga (ili možda nije?), a i sam mi je rekao da je shvatio da nema smisla više dalje tako, a sad je još gori, a onda na sebe jer brinem za nekog kao što je on. Ali ja ipak brinem. Neke stvari se jednostavno neće promijeniti.
Ali inače sam dobro. U srijedu sam se sa svojom cimom uputila do prijateljice, uz vino i čipse i na kraju smo se nalile. Ali dobro mi je došlo, smijala sam se kako već dugo nisam.
Danas idem na koncert, dečki s kojima se družimo imaju nastup, jedva čekam da ih opet čujem... I tak. Nema baš nekih novosti, tjedan je bio vrlo dosadan. A kako ste mi vi?
Ljubi vas vaša Darla!
UPDATE: Ako ovo pročita, molim nek se javi Milica Šamšalović. Izgubila sam ju. Hvala!
UPDATE 2: Note to myself - nikad više ne daj mami da te fenira!
komentiraj (19) * ispiši * #