samo potvrdujem svoju teoriju o ljudskom rodu. same stetocine koje sisu planet Zemlju, nisu ljudi zivotinje, ljudi su cudovista, monstrumi. ako se bojite vjestica, vampira, duhova ili vukodlaka nemojte. pravi strah smo mi sami.
dan je zapoceo savrseno 17.04.2012, 11:00 h, jos samo 9 h do jubilarnog Balkan Beat Box-a. ruksak na leda, L pod ruku i pravac do naplatnih kucica na Grobniku iznad Rijeke. ustopale samo kombi do Karlovca i od Karlovca auto do Zagreba. podudarnostima nema kraja. Haustor <3 do Karlovca, rock do Zagreba. sjele smo na glavni kolodvor popit kavu, malo doc k sebi pa svirat na neki trg. sjedeci tamo i gledajuci sve te ljude tjeralo me na plac. srljaju svaki na svoju stranu, na svoj vlak, u svoj mcdonalds, fuuj... nitko se ne istice, ne iskace iz te normalne kolotecine, nitko ne misli na nista doli na sebe. fuj. bljuva mi se od velikih urbanih gradova
20:00 h, BBB pocinje. usle smo odmah da izvidimo najbolje mjesto u prvom redu i nismo bile od nekog alkohola ili opijata. dovoljno nam je biti prisutne. predgrupa Balkanima su bili Euro Black Nation, mladi decki iz Osjeka. njihov me nastup jako nasmijao, al pozitivno. .....jer doma nema mjesta, jer doma nema mjesta.... poseban je dojam na mene ostavio njihov plesac. decko od 30 godina, s naglaskom na decko. plesali smo zajedno do kraja i kada je podij bio prazan, zajedno sa jos samo 4 osobe smo napravili poveci show. dvoje do njih su mladi par isto iz Rijeke. zanimjlivo je da smo njih srele na Grobniku i oni su stopali, pa u Zagrebu i na posljetku smo se na koncertu upoznale s njima.
sad da objasnim cemu one prve izjave. sljedece jutro smo se uputile na autocestu da uberemo prijevoz doma, kako ne mozemo stopat na autocesti mislile smo da bar uberemo nesto do Karlovca. tako smo polako pjesacile duz autoceste. spustila sam tarabuku i ruksak na pod da malo odmorim rame, L je napravila isto. pogled na tvornice, rafinerije, aute i asfalt, jedan pogled na travu pored ceste i sjebala sam si cjelu percepciju. ugledala sam deformiranu krticu koja je samo na jednoj strani glave imala neke odvratne izbocine, pored umora i smoga u plucima to je bila prekretnica da prsnem. izbljuvala sam ono malo hrane sto sam ujutro stavila u usta i rasplakala se. evo kako jedna losa stvar pokrece drugu. tako sjebana sam nastavila put, jos uvjek sam u glavi imala tu jadnu zivotinju. stao nam je jedan deda i odveo nas do Karlovca di nas je sacekao policijski auto. provjera osobne koje nemam je prosla "super." sreca prava da nam nije napisao kaznu za stopanje na autocesti ni za moju osobnu. u Karlovcu smo stopale preko 1h. nikada mi se nije desilo da sam tako dugo na cesti. na posljetku smo uspjele ubrat auto do doma... evo ni sada ne mogu maknut taj prizor iz glave. odvratni ljudski rode jebi se!!!!

I know...
You will find me if you look the spot eyes... good luck.

Ispod bucnih cesta i naslaga betona
Ispod mojih nogu ipak nalazi se ona
U svom zelenom sijaju
Obgrljena laganim povjetarcem
Njise se melodicnim tempom
i zivot daje dahom
Ali i sa svom tom nadom plahom
Znam da je nema
Ljudskom rukom je unistena
Takav osjecaj tjeskobe i jada
da bi istog trena sada
Golim rukama, bez alata
Unistila svaki dio grada

Ovo je vrijeme koje zahtjeva nevjerojatnu sposobnost fleksibilnosti, moc prilagodavanja, umnu integraciju na svim livelima i ne objasnjivu samokontrolu. sebe moramo usavrsit i u sebi nac prepreke koje tvore granice i zidove, te se suocit s njima. istina je da, kolko got nestvarno zvuci mi smo ti oko kojih se svijet vrti, koji djeluju i zazivaju svaku akciju i suprotnu reakciju. svaki nas postupak djeluje na okolnosti, situacije, drustva i vrijeme u kojem cemo se naci ili se nalazimo, jednostavno receno djeluje na sve oko nas i u nama. cak i ne svjesno djelujemo na zivotne okolnosti, bitne su i najmanje sintnice kao npr. kupnja novina ili jutarnja kava, svada na poslu ili ne izreceno dobro jutro, sve djeluje. postoji ne brojeni broj mogucnosti, odabira i slijeda. postoji ne vjerojatan broj religija, duhovnih trazenja pravog ja. a sta je to pravo ja? opet, ne moramo ga trazit vani vec u sebi, sve se krije u nama, mi smo najbitniji, mi smo ti koji tvore. sestra mi je ispricala jednu pricu koja opisuje moj pogled na svijet. jednog dana, kao sto svaka prica pocinje, jedan mali pas odluto je do jedne stare kuce, pokucao je na stara hrastova vrata i uso u nutra i u trenutku ugledao mnogo malih pasa koji mu se smijese i masu repom. tu pricu je prepricavao svim prijateljima i poznanicima, hvaleci tu kucu kao najljepse videno mjesto. mnogi su nakon njega usli unutra i dozivjeli razlicite svari. u to se naso jedan tuzni psic koji je misleci na tako svarseno mjesno zamisljao spas. ulaskom u kucu docekalo ga je rezanje, cviljenje, namrgodeni pogledi i neprihvacenost. otiso je od od ruzne kuce nezadovoljan i razocaraniji nego inace. poante ove price je da su ljudi tvoja ogledala, kako ih docekas tako ces i dobit natrag.

prokleti taj alkohol sto struji mojim zilama
prokleta bila krcma sto moje ima doziva
to vino i crno i bijelo
to pivo i tamno i svijetlo
prokleti taj dim duhana u mojim plucima sto kroz krvotok moje srce otima
prokleto bilo prokletstvo sto je tmini vjerno sredstvo
ta rakija i blaga i jaka
ta medica i gorka i slatka
prokleti bili do vijeka i znacenje i smisao
prokleta bila moja sudba i pisalo
da bi vazda sretna bila
smog prokletstva idila