Ovo je vrijeme koje zahtjeva nevjerojatnu sposobnost fleksibilnosti, moc prilagodavanja, umnu integraciju na svim livelima i ne objasnjivu samokontrolu. sebe moramo usavrsit i u sebi nac prepreke koje tvore granice i zidove, te se suocit s njima. istina je da, kolko got nestvarno zvuci mi smo ti oko kojih se svijet vrti, koji djeluju i zazivaju svaku akciju i suprotnu reakciju. svaki nas postupak djeluje na okolnosti, situacije, drustva i vrijeme u kojem cemo se naci ili se nalazimo, jednostavno receno djeluje na sve oko nas i u nama. cak i ne svjesno djelujemo na zivotne okolnosti, bitne su i najmanje sintnice kao npr. kupnja novina ili jutarnja kava, svada na poslu ili ne izreceno dobro jutro, sve djeluje. postoji ne brojeni broj mogucnosti, odabira i slijeda. postoji ne vjerojatan broj religija, duhovnih trazenja pravog ja. a sta je to pravo ja? opet, ne moramo ga trazit vani vec u sebi, sve se krije u nama, mi smo najbitniji, mi smo ti koji tvore. sestra mi je ispricala jednu pricu koja opisuje moj pogled na svijet. jednog dana, kao sto svaka prica pocinje, jedan mali pas odluto je do jedne stare kuce, pokucao je na stara hrastova vrata i uso u nutra i u trenutku ugledao mnogo malih pasa koji mu se smijese i masu repom. tu pricu je prepricavao svim prijateljima i poznanicima, hvaleci tu kucu kao najljepse videno mjesto. mnogi su nakon njega usli unutra i dozivjeli razlicite svari. u to se naso jedan tuzni psic koji je misleci na tako svarseno mjesno zamisljao spas. ulaskom u kucu docekalo ga je rezanje, cviljenje, namrgodeni pogledi i neprihvacenost. otiso je od od ruzne kuce nezadovoljan i razocaraniji nego inace. poante ove price je da su ljudi tvoja ogledala, kako ih docekas tako ces i dobit natrag.