tiha buka

četvrtak, 26.06.2008.

Disciplina nauštrb slobodi?

Napisala mi je da je umorna, prazna, da joj napišem nešto lijepo. Snaći ću se, ide to meni. Lijepa riječ i najtvrđa vrata otvara. Zatekla me u raskoraku. Nedostaje mi vedrine, misao zapninje neiskazana. Najradije biih se povukao u šutnju, barem još danas opsjednut brojevima, datumima, sjećanjima. Napunjenih devet mjeseci praznine. Unatoč svemu mogao bih napisati nešto lijepo, izmamiti smješak na licu kojem moje riječi nešto znače.

Prepozna li se usiljenost smješka, radio bih u korist vlastite štete, važući svaku riječ trudeći da budu lepršave. Od poleta - ništa, tek novi uteg za sidrenje u mulju. Previše krivih slova na tako malo mjesta, valja se disciplinirati. Shvatiti disciplinu kao manjak slobode? Vrijedi li obrnuto? Kakav je doživljaj slobode ne teret discipline? Lijep? Dovoljno lijep da bi zadatak bio ispunjen? Ljepotom ispunjena narudžba.

srijeda, 25.06.2008.

Pasje vrućine - s lancem ili bez lanca?

Dostojanstvo praznika nagrđeno je tek ponekom psovkom, zbog zatvorenih dućana, jedva čujnom jer ljudi su naučili ne vikati kad nema auditorija, zašto džaba vikati, ako nema tko slušati. Pasje su vrućine doista pasje, nalik na život. Volio bih doživjeti iskrenu radost, iskazanu mahanjem repa četveronožnoga lajavca, bez onih podmuklih ljudskih, humanih primjesa.

Zašto su izmišljene laži? Da su iz puke potrebe za preživljavanjem, čovjek bi razumio, lukavstvo će imati široku potporu u obrambenim aktivnostima, u napadu bi moglo zaškripati u srazu s nekim etičkim načelima. Iskrenost ima svoju cijenu, kao i lojalnost. Budući da živimo u takvom okruženju, vrlo je važno poznavanje cijena, po zakonima ponude i potražnje. Neracionalno je za nešto ponuditi realnu cijenu ako ste u prigodi kupiti neuporedivo jeftinije.

Kažu da prigode beru jagode. S time se ne bi složili berači, zgrčeni i ukočenih leđa, pogotovo nakon spoznaje da ujutro neće morati doći u berbu, jer će se neobrane zaorati, da bi se sačuvala cijena. Opet izgubljena nadnica. Neradni dan - silom prilika. Tko to može platiti? Psi laju, karavane prolaze.

utorak, 24.06.2008.

"Lišo, do na ultim"

Sutra je praznik. Odiše prazninom. Blagdani podsjećaju na blagovanje, u neskromnoj varijanti na prežderavanje, podsjećajući na oskudice običnih, radnih dana. Mislim da je pravo na rad još uvijek ustavna kategorija. Ne vjerujem da su ustavni suci praveći malo reda u vlastitom okruženju spremni preuzeti taj vrući krumpir, pa ga izbaciti iz ustava, eventualno ga provlačeći po preambulama, niječući da je uklonjeno.

Praznikom, odnosno blagdanom, ne smije se raditi. Ako se radi, ima da se dodatno plati. Radnici mogu raditi, djelatnici mogu djelovati, sa smješkom misleći na podebljane platne vrećice. Blagdani su idealna prilika za druženje radnika i neradnika. U tom spontanom druženju treba imati mjeru, da bi se izbjeglo događanje naroda, osujetiti neke nezadovoljnike u pokušaju podvaljivanja transparenata i parola istomišljenicima, neistomišljenicima i eventualno -nemišljenicima.

Piše da je sutra Dan državnosti. Znam da su ih proglašavali nekoliko, premještali ih kao mačka mačiće, zastrašena da bi joj tko mogao ugroziti podmladak, svijetlu budućnost... Prepravljanje datuma proizvodnje kažnjivo je kad je riječ o pokvarljivoj robi. Ako je roba pokvarena, kazne bi mogle biti strože. Ako se ne dokaže šteta, bez obzira na pokvarenost, moglo bi se proći "lišo", bez sankcija. Takva je praksa.

ponedjeljak, 23.06.2008.

Jednolično, dvolično...

Preskočiti ponedjeljak, imendan Petrima Pavlima, i nositeljima izvedenica iz tih imena? Njezin imendan. Zamalo. Nije do toga držala. Dani su bili jednaki, nije bilo diskriminacije. U svojim dnevnicima bilježila je stanja kroz koja je prolazila, ne mareći na napomene u kalendaru da je neki od datuma bio nečemu posvećen.

Bilo ih je bezličnih, neprepoznatljivih, nalik na uzalud ispisane rečenice u dosadnoj knjizi. I iz takvih jednoličnih svakodnevica lučila je poeziju bola, tugaljivu i smislenu. Zapanjila me kontradikcijama, zato je , valjda, dnevnike držala po strani.

Otišla je smatrajući bol besmislenom, ohrabrujući me, da ne žuriim za njom.Ne mogu se složiti da su njezini mladalački stavovi bili iskošeni. Radije bih se posvađao sa vlastitim mišljenjem, makar pokušavao shvatiti neshvatljivo.

nedjelja, 22.06.2008.

Šta učiniti? Napraviti spisak, pa korak po korak...

Misao da je ravnodušnost tragedija svake ljubavi mogla bi se smatrati općom baštinom, iako ju je potpisao Somerset Maugham. Možda ju je upravo takvu sročio neki anonimus, tragom kletve dao Bog da imaš, pa nemaš, amnestirajuči sirotane u njihovoj skromnosti, zadovoljne što nisu imali priliku gubiti. Uklapa se u efektnu skepsu i objektivnu ironiju, na tragu stranputica volje i erosa .

Relativiziranjem frustrirajućih podražaja, jednostavnim komentarom: PA ŠTA ONDA, sa dodatnom voljom i pozitivnim mišljenjem nekima uspijeva izvući se iz okruženja gubitnika. Triumf volje ne postiže se bez vlastitih napora. U knjigama je sve to krasno zapisano, samo treba provesti u djela.

Osloboditi se grča, opustiti se? To dovodi do usiljene spontanosti, novog u nizu oksimorona neostvarivih ambicija, iskanju nade u beznađu, zaposlenju u besposlici, utjehu i povrat dostojanstva u tiradi uvreda. Kupiti grincajg, izvaditi meso iz zamrzivača, platiti režije (malo je izvan konteksta, ali je ostvarivo i neophodno).

Spisak je u ruci. Odlučni korak započet. Prvo po grincajg...

subota, 21.06.2008.

Revizijama u novi poredak

Tko sad čuva državni pečat? Svojevremeno tu časnu dužnost obavljao sabornik kao izmišljen za odokalnu procjenu vrijednosti mozga. Cirka oko dvije marke. Šta se u međuvremenu promijenilo? Ukinulo marku, onu čija je stotica nosila lik Clare Shuman, ostala je samo ona konvertibilna u napaćenoj susjednom nam državi, United Europe uvela novu valutu. Iako bi Euro trebao vrijediti malo manje od dvije marke, taman kao kilo mozga, neke druge matematike izračunale su da sve mora poskupiti osim ljudskog rada.

Euro - euforija stišala se malo prije polufinala, danas se vraćaju junačine zadužene za polovinu dude -varalice koja naciju drži sretnom, priskrbljujući sebi kruha i igara, prodajući igru. U kojem smo se društvenom poretku probudili? Svjedoci smo da poslije socijalizma dolazi robovlasništvo sa stanovitim nadama da nas očekuje svijetla feudalna budućnost... Prodaja, odnosno transferi igrača otvorili su put nakupcima i prekupcima da svojim snalažljivostima izbjegnu silna porezna plaćanja. Nismo ni čestito protrljali oči kad neki feudalci trguju velikim imanjima zajedno s pripadajućimj radnicima. Čovjek kao naša najveća vrijednost pojavio se kao uteg koji srozava vrijednosti upropaštenih tvornica, dovodeći do apsurda kojim veći broj radnika u mirazu sramotno obara cijenu.

Uz ovako raskupusane rezultate društvene evolucije, sažaljevam školarce koji će se susretati uz pridjeve pridružene uz imenicu HOMO. U pobrkanim smjerovima razvoja, postavlja pitanje kamo postaviti Homo Sapiensa, Homo Ludensa, Homo Erectusa, Homo Oeconomicusa... Kako đaku objasniti da Homo Erectus nije nastao nakon Homo Sapiensa, (mora li se misliti uspravno?),da trenutak uspinjanja na zadnje noge, oslobađajući prednje noge za rad, nije zapravo bio krivi put u razvoju, kao da se ta erekcija nije odnosila na peti ekstremitet,već na stojeći stav. Najkraće rečeno: Razlikovanje hajvana i hinsana.

Držeći se za glavu, imajući u rukama "pune ruke posla", mogao bi i porazmisliti čemu ruke služe, nakon što su oslobođene bitne zadaće iz lokomotornog sustava. Pretpostavljam da je rukomet evolucijski stariji od nogometa, pa je potonji uzmišljen da bi se ruke oslobodile od lopte. Nejasna je tu uloga glave, koja također može poslužiti za nabijanje lopte. Koji put se od siline udarca promućka. Nekima su nakon takvog mućkanja na pamet pale epohalne ideje, koje se još uvijek bore za mjesto u Novoj Historiji. Nije tipfeller, nisam mislio na Histeriju.

srijeda, 18.06.2008.

Mjesec je pun, a vi?

Kako se postaje lunatik? Treba li priskrbiti preporuku, poveznicu, uvjerenje o nepripadanju konkurentskoj grupaciji ili je dovoljno izreći TAJ SAM, bez formalnosti oko inicijacije?

Jesam li ili nisam? Ne znam. Čudesne su Mjesečeve moći. Djeluje na plimu i oseku, rast ili nazadovanje u flori, neobjašnjive pojave u fauni. Djeluje li na sve jednako? Krije li se i tu kvaka o odgovornosti, izlika da je nešto učinio lunatik u meni, a ja kao ne bih tako nešto pokušao niti u zadnjoj primisli, makar bio trešten-pijan. Opijenost mjesečinom kao olakšavajuća okolnost?

Nesumnjivo je mjesečevo djelovanje na prirodne pojave, ali bi upletenost u društvena događanja mogla izazvati srdžbu nezadovoljnika, kad se na primjer - ponište rezultati izgubljene utakmice zbog utjecaja mjeseca i opće konstelacije, uz valjanu ovjeru službujućeg astrologa.

Tko bi snosio posljedice nenadoknadive štete mjerene tisućama hektolitara uzalud popijenog piva, potrošenih glasnica, zamora nastalog zamahivanjem navijačkim rekvizitima? Koliko bi se našlo ozarenih lica dežurnih krivaca, na rubu ostavke ili istjerivanja, spašenih altruističkom gestom prihvatanja krivnje Zemljinog satelita.

Noćas je napunjen, debeljuškast, sutra počinje s otapanjem oblina do srpolikosti. Jeste li razmišljali o novoj dijeti?

subota, 14.06.2008.

Kruha i igara

Stiglo je pismo iz niotkuda. Pismo podrške. Od nikoga. Kaže mi da ustrajem, da to što radim ima nekakve svrhe. Ne ruga mi se, iskrenost vrca iz svake rečenice. Nalik na fikciju. Nepatvorena, prostodušna, kao u ispovjedaonici.

Malo me je zaboljela primjedba da se gotovo uvijek rasplače tijekom intoniranja himne na početku utakmice. Mislila je na tuđu himnu, različitu od one gdje oboje teritorijalno pripadamo po rođenju, gdje živi i radi. Je li u stanju prepoznati himnu svoje rođene zemlje? Ja nisam. Sramim se.Neki se time i ponose, ignorirajući trud stranaca da nam uozbilje zemlju.

Kad nas sve, onako đuture, kao rogove u vreći potrpaju u Europu, ako se to dogodi prije njezina raspada, bit će veselja i dvojbi slušamo li mi to nečiju himnu ili novi pjesmuljak za Eurosong. Emitirat će se i jedno i drugo. U nedostatku kruha, pružit će se obilje igara. Nekima će doteći i kruha i igara. Nekima neće.

petak, 13.06.2008.

En, ten tini...

Prekinuta šutnja naprasno odjekne. S povodom ili bez povoda, pitanje je sad. Jutros sam susreo jednog Tonija, koji je uporno ponavljao da je ateist, neugodno mu je valjda bilo reći da nije u stanju počastiti društvo pivom iz samoposluge, povodom imendana.

Petak, trinaesti, razdjelnica koja klincima ne brani kupanje na moru. Datumska granica za zimogrozne, koji traže izliku za izbjegavanje plaže. Ove sam godine prvi put ubrao ljiljane za na njezin grob. Lani smo ih brali skupa, čuvali se njihovog opojnog mirisa, ostavljajući vazu u predvorju.

Trinaestoga je počelo odbrojavanje trinaestodnevne agonije, ugasila se želja za borbom u izgubljenoj bitci. Ne volim brojeve. Kljucaju u glavu i podsjećaju, da će u srijedu opet biti puni mjesec. Deveti lunarni od njezina odlaska.

Ćutim neka druga odbrojavanja. Bojim li se? Volio bih da sam u krivu, da pristižu neki drugi signali.

ponedjeljak, 09.06.2008.

U potrazi za ljudskosti

Prije sedam mjeseci pojavio sam se u endless & sensless knjizi Write something, gdje sam pronašao plodno tlo za iskrcavanje hrpe frustracija, po načelu priče o caru Trojanu,vrbovoj svirali i kozjim ušima. Jesam li malo pretjerao lutajući bespućima interneta i na toj stranici, nije moje da ocjenjujem - postao sam neka vrsta inventara kolektivne ispovjedaonice, gdje sam htijući - ne htijući iskristalizirao određene stavove, stvorio nekakvu konstantu.

Danas su dvoje mladih ljudi zavađenih stavova odredili da budem arbitar u svojevrsnom suđenju, tražeći pravorijek o tome je li ostalo ljudskosti u jednome od njih, teče li njegovim krvotokom vrela krv ili postaje hladna. Okrivljeni pokušava obraniti tezu o hladnokrvnosti iako se iz svih njegovih riječi može zaključiti suprotno, da je riječ o izrazito tankoćutnoj osobi koja se bori sa surovom svakodnevicom.

Nisam ni trenutak bio u dvojbi kako presuditi, um i srce su se našli na gotovo identičnoj valnoj dužini. Gubitnik je zapravo dobitnik. Hoće li on to tako razumjeti? Spreman biti izvrgnut poruzi, odlučih tako.

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (4)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (7)
Rujan 2008 (18)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (8)
Lipanj 2008 (10)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (14)
Veljača 2008 (16)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv