Sutra je praznik. Odiše prazninom. Blagdani podsjećaju na blagovanje, u neskromnoj varijanti na prežderavanje, podsjećajući na oskudice običnih, radnih dana. Mislim da je pravo na rad još uvijek ustavna kategorija. Ne vjerujem da su ustavni suci praveći malo reda u vlastitom okruženju spremni preuzeti taj vrući krumpir, pa ga izbaciti iz ustava, eventualno ga provlačeći po preambulama, niječući da je uklonjeno.
Praznikom, odnosno blagdanom, ne smije se raditi. Ako se radi, ima da se dodatno plati. Radnici mogu raditi, djelatnici mogu djelovati, sa smješkom misleći na podebljane platne vrećice. Blagdani su idealna prilika za druženje radnika i neradnika. U tom spontanom druženju treba imati mjeru, da bi se izbjeglo događanje naroda, osujetiti neke nezadovoljnike u pokušaju podvaljivanja transparenata i parola istomišljenicima, neistomišljenicima i eventualno -nemišljenicima.
Piše da je sutra Dan državnosti. Znam da su ih proglašavali nekoliko, premještali ih kao mačka mačiće, zastrašena da bi joj tko mogao ugroziti podmladak, svijetlu budućnost... Prepravljanje datuma proizvodnje kažnjivo je kad je riječ o pokvarljivoj robi. Ako je roba pokvarena, kazne bi mogle biti strože. Ako se ne dokaže šteta, bez obzira na pokvarenost, moglo bi se proći "lišo", bez sankcija. Takva je praksa.
Post je objavljen 24.06.2008. u 10:19 sati.