Prije sedam mjeseci pojavio sam se u endless & sensless knjizi Write something, gdje sam pronašao plodno tlo za iskrcavanje hrpe frustracija, po načelu priče o caru Trojanu,vrbovoj svirali i kozjim ušima. Jesam li malo pretjerao lutajući bespućima interneta i na toj stranici, nije moje da ocjenjujem - postao sam neka vrsta inventara kolektivne ispovjedaonice, gdje sam htijući - ne htijući iskristalizirao određene stavove, stvorio nekakvu konstantu.
Danas su dvoje mladih ljudi zavađenih stavova odredili da budem arbitar u svojevrsnom suđenju, tražeći pravorijek o tome je li ostalo ljudskosti u jednome od njih, teče li njegovim krvotokom vrela krv ili postaje hladna. Okrivljeni pokušava obraniti tezu o hladnokrvnosti iako se iz svih njegovih riječi može zaključiti suprotno, da je riječ o izrazito tankoćutnoj osobi koja se bori sa surovom svakodnevicom.
Nisam ni trenutak bio u dvojbi kako presuditi, um i srce su se našli na gotovo identičnoj valnoj dužini. Gubitnik je zapravo dobitnik. Hoće li on to tako razumjeti? Spreman biti izvrgnut poruzi, odlučih tako.
Post je objavljen 09.06.2008. u 17:26 sati.