svaka priča ima svoj početak i kraj...
ovo je jedna od mojih priča...

početak je kao i uvijek najljepši dio svake priče jer počinje srećom...ali nakon toga slijedi tuga i očaj...bili smo sretni,nekada davno..provodili dane,sate i minute zajedno-bili smo sretni,barem sam ja mislila da smo sretni...to je sve bila samo varka..jednoga kišnog popodneva došao si i rekao da je svemu kraj..molila sam te da malo promisliš..nisam razumjela zašto si donio takvu odluku jer smo bili tako sretni...samo si šutio...boljela me ta tišina...pokupio si svoje stvari i otišao...
ostala sam sama u svojoj sobi gdje mi je tišina bila najbolja prijateljica...ali još uvijek sam u sebi imala onaj osjećaj sreće,osjećaj da me još voliš...
sada kada ležim polumrtva u krevetu koji sve dublje tone u tamu,još uvijek osjećam tvoj miris na sebi,a suze kao kiša klize niz moje obraze koji gore kao dvije vatre koje se ne gase..znam da si sada s drugom,da si sretan...čujem tvoj glas negdje u daljini...ah,kako mi još uvijek srce jače zakuca kad te se sjetim...tvojih prekrasnih kao more plavih očiju,tvojih usana koje su bile slatke kao..sve u mom životu si srušio kada si mi rekao da me ne voliš više...
i tako sada uživam u tišini i samoći nadajući se da ćeš ipak možda jednog dana ponovno pokucati na moja vrata i reći mi "volim te!"..