< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
e pa dragi moji,evo i mene...ovaj blog je namijenjen svima koji žele pročitati moje tužne i sretne trenutke..e pa tko voli nek izvoli
moja malenkost
majo sjikica
braco & seka
lela & monika
lela & me
lela & zlajo
ja & marko
svaka priča ima svoj početak i kraj...
ovo je jedna od mojih priča...
početak je kao i uvijek najljepši dio svake priče jer počinje srećom...ali nakon toga slijedi tuga i očaj...bili smo sretni,nekada davno..provodili dane,sate i minute zajedno-bili smo sretni,barem sam ja mislila da smo sretni...to je sve bila samo varka..jednoga kišnog popodneva došao si i rekao da je svemu kraj..molila sam te da malo promisliš..nisam razumjela zašto si donio takvu odluku jer smo bili tako sretni...samo si šutio...boljela me ta tišina...pokupio si svoje stvari i otišao...
ostala sam sama u svojoj sobi gdje mi je tišina bila najbolja prijateljica...ali još uvijek sam u sebi imala onaj osjećaj sreće,osjećaj da me još voliš...
sada kada ležim polumrtva u krevetu koji sve dublje tone u tamu,još uvijek osjećam tvoj miris na sebi,a suze kao kiša klize niz moje obraze koji gore kao dvije vatre koje se ne gase..znam da si sada s drugom,da si sretan...čujem tvoj glas negdje u daljini...ah,kako mi još uvijek srce jače zakuca kad te se sjetim...tvojih prekrasnih kao more plavih očiju,tvojih usana koje su bile slatke kao..sve u mom životu si srušio kada si mi rekao da me ne voliš više...
i tako sada uživam u tišini i samoći nadajući se da ćeš ipak možda jednog dana ponovno pokucati na moja vrata i reći mi "volim te!"..