pravi prijatelji su uvijek tu za tebe

uvijek su tu da ti pruže utjehu kad si tužan i da podijele radost kad si sretan...

evo me...opet su mi ljudi rekli da ne pišem...
e ljudi moji,ja nisam dobro...totalno se osjećam loše ovih dana...mislim da ću morati posjetiti doktora.

danas sam bila tak loše volje...samo mi se plakalo....baš sam loše volje...rekla sam da odustajem i od izlazaka i od svega...stvarno mi je dosta....

nisam više sigurna dal' postoje pravi prijatelji...mislim da ne...opet sam pogriješila...


vidite ovu sliku...tako to izgleda kad ostanete sami....sve je pusto...tako sam i ja završila...sama..bez ikoga :(((

U današnjem svijetu društvo je jako važno, ali ponekad smo mi oni koji griješe u procjeni tog društva.
Sam naslov me potaknuo da napišem nešto o društvu u kojem se kreću mladi i kako ono utječe na njih. Društvo je naša svrha, pogotovo sada kada smo na vrhuncu, kada odrastamo i počinjemo biti svjesni sami sebe. No naravno da je ovo razdoblje kroz koje sada prolazimo i jedno od najopasnijih zbog toga jer smo skloni svemu, sve ćemo probati i napraviti kako bi nas društvo prihvatilo.
S ovim naslovom «S kim si-takav si» se ne slažem. Ja stvarno imam puno prijatelja i krećem se u različitim krugovima društva, ali to društvo zna da ja neću podleći ucjenama ili bilo čemu drugom kako bi oni bili zadovoljni. Ja sam odavno rekla samoj sebi: « Ti si ljudsko biće, imaš osjećaje i samopoštovanje i to nitko ne može oduzeti!». Toga sam se držala i toga se još uvijek držim. Ne dopuštam da mi itko upravlja životom i zbog toga sam ponosna na sebe. Mislim da bi svaki čovjek trebao imati barem malo poštovanja prema samome sebi i tada ga nitko ne bi mogao ucjenjivati niti bilo što drugo.
Ja osobno imam, puno prijatelja, ali nažalost jako malo onih koji su mi bliski prijatelji, zapravo postoji dvoje ljudi kojima ja vjerujem i koji znaju da meni mogu vjerovati. Svi troje smo potpuno različiti i mislim da je to najbolje jer nitko ni na koga nije ljubomoran niti onome drugome želi zlo. Zato bih za kraj samo htjela reći da je društvo vrlo bitno, ali da zbog društva ne bi trebali padati nisko, sramotiti sami sebe niti umrijeti zbog društva. Moramo voljeti sebe onakve kakvi jesmo i to će nam biti najveća nagrada.

e ljudovi moji danas je bio jako težak dan za mene...
išla sam na onu utrku 1234...a dobro bila sam 5. što je za mene jako dobro...
e da,samo što sad imam užasnu upalu mišića i grozno se osjećma,nitko me ne zove,ne šalje poruke i tak se osjećam jadno...
idem sad tugovati...cmok

ovaj post posvećen je mojoj prijateljici,a sve što je napisano u ovom postu je ona napisala na papir,a ja samo prenosim...pusa svima...
NETKO DRUGI

Ponekad je teško probuditi se ujutro sa mišljenjem da si propalica i da sve što imaš nisi zaslužila,ali život je takav-uzmi sve što ti pruža,živi za danas jer te možda neće biti sutra.Ne bojim se smrti,ali se bojim živjeti,ne mogu se cijeli život boriti protiv sebe,tražim spas i izlaz iz tame,a uzimam tebe-sranje,zbog kojeg sve je postalo gore,srušilo mi je snove,trebamo to uzeti jer osjećat ćemo se bolje."Za nas nema granice",bile su riječi koje su me vodile,želje da postanem netko bile su iza mene,nije bilo istine,samo lažan osmijeh ukomirane osobe.Taj pritisak je postao previše za mene,postala sam izgubljena osoba koja je ostala bez svega vrijednoga,bilo je vrijeme da kažem DOSTA!Ovakav život više nema smisla,mislila sam da letim,a sama sam sebi lomila krila,dala bih sve da mogu vratiti vrijeme i izbrisati to iz svog života.Sada molim Boga da bude uz mene i da mi da snage za sve ono što me čeka i onoga dana kada me više ne bude,možete reći da sam pokušala.Teško je pronaći prave riječi da opišu ove osjećaje,nema nikoga da ti pomogne i stane uz tebe.Zar da živim svaki dan kao da je posljednji?Sve dolazi i prolazi,čak i ovaj život za koji si se danas borio ne obećava da ćeš ga i sutra živjeti.Sve se promijenilo,nigdje nema mjesta istini,snovi koji su se trebali ostvariti ostali su negdje u prošlosti,mračne uspomene vode me u san,pitanje kako dalje vode me u novi dan,1000 je načina da padneš na dno,a samo jedan da se digneš u nebo.U ljubavi je nestalo strasti,poštenje smo negdje odbacili,a najbolji prijatelji postaju stranci...ali jednog dana nas više neće biti.Ma kakvi god bili,pred smrti ćemo oči otvoriti,nitko je ne može izbjeći i svi ćemo biti ravnopravni...neki su ljepši,neki bogatiji,ali nitko nije najbolji.Zapamti,danas imaš sve,a sutra ti već stavljaju na grob cvijeće jer život je poput svijeće-kada izgori nitko je neće,svaka riječ koja dolazi iz mojih usta je istinita,svaka moja rima je poruka.Ubili su 2 Paca i više nema HIP-HOPA,ali dio moga srca još zbog toga kuca,ne mogu ga izbaciti iz svog srca,zbog njega mi u oku suza blista,možda ovo nema smisla,možete reći da sam luda i da sam jebena propalica,ali to je moja stvar i moja sudbina,to je ono što se zove ŽIVOTNA ODLUKA!!!!!



...zaboravih napisat da ona obožava 2 PACA i svaka riječ je istinita...pa ljudi,osvrnite se oko sebe i pogledajte da život nije savršen i da brzo dolazi kraj....nemojte biti podli,sebični,umišljeni,živite,imajte prijatelje i volite i bit ćete sretni!!!!!

evo da i ja napišem novi post nakon dugo vremena....
pa evo jedna pjesmica,naravno moja... :)))

ZBOGOM

Sve što sam nekada imala
sada se izgubilo u kapima kiše
koje udaraju u moj prozor
polako brišući uspomene.

Ničeg više nema i mislim da
neće ni biti.
Život je postao tako prokleto
jadan,tmuran,kiseo.

Sve nestaje,sve odlazi i
ja odlazim,
polako tonem u san,
sklapam oči,osjećam da se
bliži kraj...posljednji udisaj
čistog zraka...zbogom...