|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ako nekoga voliš nemoj čekati sutra da mu to kažeš jer ga možda neće ni biti....
KAD BIH.....
Kad bih barem mogla
zgužvati sjećanja,
baciti ih u nepovrat
i ne misliti na tebe.
Kad bih barem mogla
snažno prestrašiti misli o tebi
da se boje vratiti k meni.
Kad bih barem mogla
zaboraviti te i prestati voljeti
kao što si ti zaboravio mene
Moj život
IME:Helena
GODINE:16
ŽIVIM:U Smb-u
BAVIM SE:tenisom
IDEM:u gimnaziju A.G.M
ROĐENA:8.8.'91
-nisam neka uzorna učenica,više kampanjac...ne shvaćam školu preozbiljno(valjda će se i to promjenit)
trebalo bi..
-živim za more..ljeto...i ljubav
-obožavam sportove i hranu
-imam mlađeg i starijeg brata(dobro se slažemo)
-vjerujem u Boga i volim ić u Crkvu
-voljela bi studirati pedagogiju
-sanjam o mirnom životu s voljenom osobom i puno djece
-uvijek učim na svojim greškama
-zbog toga sam trenutno u nadi da će mi jedna osoba oprostit jednu veliku glupost koju sam napravila iz nepoznatih razloga
-eto to su neke sitnice o meni koje su mi sad pale na pamet..da oni koji me ne znaju mogu bar otprilike složit neku sliku u glavi
Teško je voljeti nekog a ne biti s njim,
teško ga je voljeti i živjeti s tim,
skrivati svoju bol a pričati o sreći..
Sandi Cenov-Malena
Saša Matić-Kralj izgubljenih stvari
Leona Lewis-Bleeding love
Alicia Keys-No one
Monrose-What you don't know
Lenny Kravitz-I'll be waiting
You're still the one (Smallville)
Step up
Slikice...
Tata i ja
Andrija(mlađi brat)
Goran(stariji brat)
Lana(najbolja prijateljica od malih nogu)
Monika i Mateja
Ja
Mateja
Uzrok mojih patnji(skrenite pogled na lijevo)desno je moj braco
Ema(super cura iz razreda)
Nitko nije savršen... Naći takvu osobu jako je teško, zapravo to je namoguće... Život se sastoji od mnogo sitnica, a zapravo i sam to je... jer za sreću je potrebno malo. Stalno nam se otvaraju nova vrata sreće, ali mi ih ne vidimo jer predugo ostajemo gledati u ona koja su nam se zatvorila... Ne traži sreću, ona će doći k tebi, ne traži ljubav, ona će doći k tebi, traži prijatelje jer će ti ih oni donijeti...
Ti si onaj koji me naučio što je bol... Ti si onaj koji je upropastio život moj... I umjesto da te zamrzim na licu mjesta ja ti kažem HVALA jer od našeg rastanka nisam više naivna budala!!! Sada sam opasna mala, koja pamti i vraća, koja se bori za ono što joj se oduzme...!!
Mene su učili da budem svoja, da se borim za sebe i da ne plačem kad me nitko neće, da budem jaka u trenutku svakom jer doći će dan kada ću se i ja smiješiti a drugi onako ludo griješiti...!!!!
One naše poljupce nikad neću zaboravit,iako znam da skupa ne možemo bit,i zato sretno ti bilo anđele u ljubavi,nek usne ti ljubi neka dobra duša kao što si ti..
Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti izgubljeno je ono čega smo se odrekli u.U životu poželi samo jedno:da ne voliš izgubljeno i da ne izgubiš voljeno!!!!
Jednom ćeš me pitati volim li više život ili tebe, ja ću odgovoriti život a ti ćeš se okrenuti i otići a nećeš ni znati da si moj život ti!
JEDNOG DANA KAD MENE NE BUDE VIŠE, ZNAT ĆEŠ ZAŠTO SAM PLAKALA S KAPIMA KIŠE, TIHO TE ZVALA U JESENJOJ NOĆI IAKO SAM ZNALA DA NEĆEŠ DOĆI
Ti si sunce što me jutrom budi, ti si nada za moj život ludi, ti si tema za moje beskrajne sne, ti si moj život moje sve.
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Mateja
Laura
Ajme Bože...do nedavno sam imala tak dobru inspiraciju...sad odjednom više ne znam kaj bi pisala makar ima dosta novosti..al neznam od kud da počnem ni niš...osjećam se ko Petrarca
on je u patnji za svojom ljubavi pronalazio inspiraciju za pisanje..tak i ja..pa sad kad napokon nisam više tolko tužna neznam kaj da pišem...o školi radije ne....nema ničeg lijepog...o dečkima nemam kaj..još uvijek me zanima samo jedan a o njemu više ne želim pisat...da tražim neke teme pa tu filozofiram..to mi se stvarno ne da..ionak ima hrpa takvih blogova...svi nešto pametuju...i kaj mi na kraju ostaje...pa mogla bi pisat o svojoj obitelji...da..
pa ovako..ima nas 5...mama i tata..dvoje ljudi u krizi srednjih godina...
šalim se...pa moglo bi se reć da ih ne vidim baš često,ali na to sam navikla cijeli život pa...eto normalno mi je...oboje su jako koncentrirani na posao..ali to mi se i sviđa..zadnje što bi htjela je da sjede doma i kukaju kako je život težak...ipak uvijek nađu vremena za mene i moja dva braceka....Andro je mlađi..i opasno ga tepe pubertet..postaje mali buntovnik...ništa ne sluša,moramo ga tjerat na učenje,želi odustat od plesa koji trenira dvije godine i stvarno mu ide..po tom pitanju se nikad ne bi reklo da smo mu ja i stariji buraz u rodu jer oboje imamo dvije lijeve...al dobro..uz ples ide na tečaj gitare i već možete zaključit da je prilično umjetnički navudren...inače je ribica po horoskopu tak da je dosta nježan..i dobra dušica..ne baš uvijek al u globalu bi se moglo tak reć..iako je tri godine mlađi već me uspio prerast i stalno mi se ruga zbog toga...
...Goran je moj stariji brat...bolje znan kao Gogo ili Gogić..kako vrijeme brzo prolazi..već je u dvadesetoj godini...to mi je još uvijek nepojmljivo...on je jedan ozbiljan tip..od malena je bio takav...nikad nije radio probleme i doba njegovog puberteta prošlo je sasvim mirno za razliku od mojeg a bome i Andrijinog koji će vjerojatno nadoknadit svu štetu koju nismo Goran pa čak ni ja napravili..jako je zreo kad ga uspoređujem s drugim dečkima njegovih godina,ali bez obzira na to što nikad nije radio sranja ili imao loše ocjene zbog kojih mama i tata ne bi mogli s njim izić na kraj,u njemu čuči jedan mali vražičak koji je uvijek spreman na zafrkanciju i kad je dobre volje uvijek će nać temu s kojom bi podbadao ljude oko sebe...jako rijetko se svađamo ali ako se posvađamo to je uvijek zbog nekih gluposti...kao što je ne pospremanje stvari za sobom,ostavljanje tanjura na stolu nakon jela...ili kad ga tražim da me negdje otpelja pa mi kaže da postoji i bus...na to poludim..ali sve su to sitnice na koje se čovjek navikne..i bez kojih bi nam vjerojatno bilo dosadno..u vezi je s Ninom već 3 i pol godine i za sad sve funkcionira kak treba..to bi ukratko bilo to....ako zanemarimo neke ne toliko bitne stvari nemam se na što požalit..
