nadanje

petak, 30.11.2007.

Tu je još jedan kraj tjedna..

Evo napokon je stigo i kraj radnog tjedna...baš sam maloprije došla doma...u školi je bilo ok...nije bilo nikakvih šokova...jedino kaj smo obrađivali Marulićevu Juditu...a nemam blage o čem se radi..neznam ko uopće razumije čakavsku ekavicu..ali dobro..i to smo preživjeli..jučer nas je, uključujući i mene falilo osmero jer smo pisali test iz matiše..i Ivec je poludio tak da će nam dat teži test....baš divno..ne gine mi još jedna jedinica...sljedeći je tjedan fakat grozan..milijun testova..ne znam od kud bi počela učit...vjerojatno ni ne budem poznavajući sebe..al valjda ću se nekak izvuć ovo polugodište bez još koje jedinice osim matiše..s njom sam se pomirila...da skrenem na malo vedriju temu...sutra mi je dan prilično popunjen....pa nedjelju ostavljam za učenje....ujutro imam trening...pa kad se vratim idem s curama do Zagreba...da malo prošećemo....i odmorimo od svega....kad se vratimo možda odemo malo van...to ćemo još vidjet......uglavnom dan će sigurno brzo proć....pa tako na žalost i cijeli vikend..ali do praznika su još tri tjedna...to me tješi..ništa ljudi..uživajte...iskoristite vikend što bolje...volite se..ljubite..opraštajte...smijte se...i sve će biti bolje.. mah kiss

| komentari (2) | print | # |

utorak, 27.11.2007.

Školske muke..

Hej....javljam se na brzinu jer nemam kaj pametno za pisat a ni vremena na bacanje....u školi je ludnica pa kad se to malo smiri ću se više potrudit oko bloga..moglo bi se reć da nisam jako daleko od sloma živaca....svaki božji dan testovi....ispitivanja..a rezultati ne sjaje...matematika mi je opet krenula nizbrdo...mislim da ću ko u dobra stara vremena imat jedan na polugodištu... bang baš super..a i engleski jedan od rijetkih predmeta koji mi ide..i to moja najdraža gramatika...dobim tri iz testa..da poludiš..takve glupe greške.. mad ..brojim dane do praznika..jedva čekam taj dan kad ću bacit torbu..i napokon odmorit dušu i tijelo od svih školskih obaveza.. ali da malo skrenem s teme...onaj proces o kojem sam pisala u prošlom postu baš i ne teče kako treba...to smo i očekivali ali svejedno se ne dam...sad idem u krpe jer sutra je naporan dan... mah

| komentari (1) | print | # |

subota, 24.11.2007.

U procesu zaboravljanja....

Nakon još jednog napornog tjedna u školi jučer sam otišla s burazom i još par njih u kino...ja sam u skladu sa svojim raspoloženjem htjela gledat "Okajanje"(drama)...al Goran je reko da nema šanse...i tak na kraju sam mu popustila...pa smo gledali zavodnika....film je odličan....u početku sam mislila da je to još jedna glupa komedija ali kad sam ga pogledala baš sam se dobro osjećala...napokon malo smijeha i zabave...kad smo došli doma bila sam strgana...i zaspala sam u sekundi...danas sam se jedva digla za trening..ali bez obzira na moje stanje bilo je dobro jer sam se napokon pošteno ispucala....popodne sam pospremala...pa opet malo spavala...nisam mogla učit....to ću sutra..i sve sam si lijepo zamislila kak ćemo ić van a na kraju nitko ne može.....Darija je bolesna,Monika mora učit a kod Mateje u susjedstvu je eksplodirala nekakva cisterna tak da ne smije ni izlazit iz kuće zbog istjecanja amonijaka... možda zvrcnem moju najdražu sestričnu pa odemo bar na kavu...vidjet ću još...uglavnom ja sam vam u procesu zaboravljanja...stvarno je jako teško zaključit koga(ako ste čitali prijašnje postove sve će vam bit jasno)...teško je bilo donijet takvu odluku ali morala sam..jer sve ovo do sad nije imalo smisla...za sad je grozno....ali nadam se da će s vremenom bit lakše...neki bi sad rekli da zavaravam samu sebe ali....neka..ja ću se svejedno nastavit borit sama sa sobom....nikad neću uspjet doslovno zaboraviti ali ublažit tugu mislim da hoću..samo treba bježat od uspomena..zaokupit se drugim stvarima...ne dozvolit da mi bude dosadno,maknut neke stvari...začepit uši na Oliverove pjesme....i polako će biti bolje....nadam se...idem sad.. mah

| komentari (1) | print | # |

srijeda, 21.11.2007.

...još jednom ti opraštam sve...
...vraćam se...
...opet se prepuštam pa neka i ovaj put boli....
....jer dok god mogu reći "vrijedno je" toliko da boli, neka boli...
...opet te pred svima branim...
...skrivam rane i ustajem hrabro...
...kao da nikada nisi bio moja bol...
...kao da nikada nisam dotakla dno...
...ponovno se nalazim u tvom zagrljaju koji mi pokušava nešto reći....
...osjećam sreću koja opet kratko traje...
...pravim se kao da ne znam kako opet griješim...
...razum me opominje, ali srce jače je....

...čekam tvoj osmijeh koji polako nestaje iz mog života....
...čekam tvoje usne, a one se polako skrivaju...
...čekam tvoj pogled, a on polako umire.....
...fali mi neki dio tebe koji mi je potreban i koji mi daje moć kojom te neću nikada više izgubiti.....
...ponekad se pitam kako da razbijem sve veze koje su se stvorile između nas ....
...ti hodas svojim putem i ne zaustavljas se....
....sad i znam da imas drugu, valjda si sretan i drago mi je zbog tebe...
...ali ne kužim zašto mi opet pokusavas biti u blizini...
..trazis me, a ja pokusavam nestati jer ne zelim da pomislis da me mozes imati kad god to pozelis....
...shvati..i ja sam nekad voljela i jos volim....
..bila sam povrijeđena, a to je najgore od svega.....zar ti nemas osjecaja??....
...pitas li se kako je toj curi koju varas?...
...ja znam kako je njoj, ali ona ne zna kakav si ti....nanosiš bol drugima...
..pomiri se s tim da i drugi imaju svoj život i da žele uživati u njemu......
...ali ti ne znaš cijeniti ono što imaš...ovo je život.....
....ja sam naučila da je bolje živjeti sam nego s nekim tko te nikada neće cijeniti.....
...baš kao ti sada.....

...najbolje ne počinjati ono što ćeš jednom završiti...
...ne spuštati pogled na moje usne ako ćeš ga kad tad podići...
...pusti da te želim i da žudnja traje od sada pa na dalje...
...svaki će novi početak imati svoj kraj, a sve između bit će samo ona ista želja i žudnja i drhtaj koji ionako traju bez tvoje ruke i tvojih pogleda....
...i kao takvi, nemaju početak ni kraj već samo svoje trajanje u meni jer ja te svejedno imam i imat ću te dok sam živa...
...i sada...ima li to značenje???
....hoće li nam se putevi opet spojiti ili ipak ne??
...da li ćemo opet stajati svatko na svojoj strani...odvojeni...
...da li ćemo ikada shvatiti da je za sreću potrebno dvoje da se vole i da daju sve od sebe....
....hoćemo li ikada prestati biti preponosni....
...i hoćemo li se istim žarom kao nekada....probati....znati....pokušati.....voljeti??!!

| komentari (3) | print | # |

Sjećanja..

Dali se sjecas one noci davne,
Dali se sjecas nase klupe stare.
Zivjeli smo samo jedno za drugo,
Nocima pricali dugo, dugo..
Zakleli smo se u ljubav vječnu,
Željeli nista, samo srecu.
Da smo zajedno jedino je bilo vazno,
Znao si me grliti nocima snazno.
Mjeseci su nam prolazili kao minute,
Rjesavali smo skupa sve nevolje i muke.
Tada je dosla ona i uzela te od mene,
Ja sam za te postala djevojka iz sjene.
Sve si zaboravio u jednome trenu,
Nase dane i nasu ljubav vjecnu.
Ti si ljubio necije usne druge,
A ja plakala nocima od tuge.
Uspomene i dalje cuva srce moje,
Tuguje i pati od izgubljene ljubavi tvoje.
Ipak sam te voljela i nek ti u zivotu vlada sreca..
Meni su ostala samo sjecanja i neostvarena ljubav vjecna

| komentari (0) | print | # |

ponedjeljak, 19.11.2007.

Još jedan pad..

Jučer su moje nade bile tako visoko....navečer sam bila stvarno presretna...plakala sam od sreće čak....i zahvaljivala Bogu na tome...legla sam u krevet mirno s osmijehom na licu...i iako sam znala da me sutra čeka težak dan u školi a nisam se za nijedan predmet spremila..nije me bilo briga...u jednom je trenutku stigla poruka... uništila je svu moju sreću i bilo kakvu nadu... nisam mogla vjerovat u to što vidim....počela sam se tresti a suze su mi krenule od tuge i razočarenja..to mi se toliko zgadilo....nikad to ne bi očekivala..stvarno nikad...više nikome ne vjerujem...

"Blagoslovljeni su oni koji ništa ne očekuju, jer nikada neće biti razočarani."

"Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni."

Početak i kraj

| komentari (0) | print | # |

nedjelja, 18.11.2007.

Melankolična nedjelja..

Ovaj dan je tako grozan....je da nema škole i sve je to divno ali tako me ubija u pojam..sve miruje,spava,vrijeme ubitačno,nema sunca,sve je bijelo.... sivo....uh...brrr...danas sam budna od pola 6..kad bi vam rekla zbog koga..jooj..ne,neću radije.....tako sam sretna zbog toga....ali s druge strane sam opet tužna...taj glas...mmm...to je jedino što je sada moguće...čuti glas....koji me veseli najviše na svijetu...ali nije tu sa mnom...a to me rastužuje..dugo je razgovor trajao....ali jesam li išta postigla s tim?..teško....osim uspomena koje me razaraju....Jedva čekam praznike..to je jedino za što sad živim...jer postoji velika nada da će taj glas koji me jutros tako rano probudio biti uz mene...
samo neka što prije prođe tih 20 i nekoliko dana...ako mi se ostvari želja bit ću najsretnija osoba na svijetu.... yes sretan a sad se bacam na učenje ako se uspijem prisilit jer mi misli lutaju sasvim u krivom smjeru...ali vrijedi probat.. mah

| komentari (3) | print | # |

subota, 17.11.2007.

Vikeend!!

Uh Mateja nas je uklela...jučer je u postu napisala da jedva čeka snijeg...i naravno počeo je padat danas ujutro..katastrofa..prerano za moj ukus..tako je hladno a i ja sva nikakva....jučer je bio baš stresan dan... nulti sat latinski..mog kolege Radovanića nema...a s njim još pol njih koji imaju jedan...i ja naravno sam ju već odavno zaradila,još u 9 mj. tak da sam prva na tapeti... thumbup ...mislim si ja ajde možda se izvučem ak će ić po redu jer ih prije mene ima dosta za ispitat...ali ne...ona krene odostraga...i ko je prvi? Helena....sva sreća da sam kroz ova dva mjeseca ipak nekaj učila i uspjela sam dobit dva..tj. čak dvije dvojke dead ..mama mi je bila presretna kad sam došla doma s još dvije njoj najdraže ocjene nut ....Sad je bila Mateja kod mene..nakon dosta vremena...nismo niš posebno radile... Razglabale smo malo o mom pismu..kaže ona da ga previše volim..ali ne mogu ja utjecat na to.. Današnji dan je baš bljutav pa mi ni raspoloženje nije kak treba...onda me Mateja počela škakljat jer joj je bilo dosadno...a ja umirem...joj ne podnosim kad me ona škaklja..zna svaku moju crnu točku..Sad ju je Gogo maloprije otpeljo ...večeras idemo van...s obzirom na vrijeme ne znam baš kak će taj naš izlazak izgledat ali..pretpostavljam da ćemo ga provest u mlinu..ili pubu...gdje nas voda odnese...idem ja sad jest..nisam dugo.. nono
Znam da skačem s teme na temu..al nemam baš ni inspiracije danas za neki kvalitetniji tekst...bit će bolje... mah

| komentari (4) | print | # |

četvrtak, 15.11.2007.

Nešto na brzaka...

Danas se osjećam ko da me kamion pregazio tak da neću niš puno pisat....uglavnom bolesna sam...kašljem,kišem, glava me rastura itd. Bila sam samo na nultom jer smo pisali test iz talijanskog pa me profesorica pustila doma... sve sam si lijepo isplanirala kak ću popodne potratit na učenje al na kraju nisam ni otvorila knjigu...jednostavno ne mogu..3 i pol sata sam pisala pismo za jednu osobu...a sad idem u krevet jer me sutra čeka takva štreberija...
'noć! mah

| komentari (3) | print | # |

srijeda, 14.11.2007.

...sve po malo...

Današnji dan je započeo prilično rano....grlo me tako boljelo da nisam mogla ni spavat u miru..probudila sam se u 4 i išla sam si skuhat mlijeko na šećeru da mi malo ublaži bol...i tak ja nabijam s loncima po kuhinji...tata mi se naravno probudio i smijajući se gledo kaj ja izvodim...bila sam tako nabrijana...kad sam to popila vratila sam se u krevet i zaspala u nekoliko minuta...malo prije 8 me probudila glupa zvonjava mobitela....ko drugi nego moj dragi trener...javlja da nemam trening u 12 nego u 8....na brzinu sam se spremila i otišla na trening...u 10 sam se vratila doma..u sobi rusvaj....a ne mogu učit dok mi soba nije pospremljena...napokon sam složila ormar, presvukla posteljinu koju imam dva dana(Mateja kaže da je to neki poremećaj),al ne mogu si pomoć...bila sam malo i na kompu..i tak je došlo pola 12...išla sam prepisivat 5 stranica iz hrvatskog koje je jučer izdiktirala naša noćna mora...započela sam zadaću koja ako ju napišete u cjelosti zauzima 25 strana velike bilježnice....da...nisam stigla ni polovicu napisat....jer mi je preostalo 15 min da si pročitam glazbeni jer sam predosjećala da će me danas otvorit....i naravno bila sam u pravu...uz moje drage šaptače Radovanića i Katarinu dobila sam 5... wink ...joj da i ne smijem zaboravit reć..danas je raska na sro-u napravila pretumbaciju u rasporedu sjedenja...i ko će mene dopast nego slavni Rada...a Matejica me napustila cry i otišla k Bobanu koji se ne gasi pod satom...nikad niš ne piše.... nema ni bilježnicu..čovjek je vječno na godišnjem...blago njemu... Za sad s Radom nema problema...milo dijete..miruje i sluša gotovo sve što profesori govore....Katarina me prozvala sveznalicom jer kaj su me god Sara i Rada pitali ja sam im krivo odgovorila...a kaj bi ja...pa ne mogu više funkcionirat..čovječe Ivec nam stavi 7. sat povijest...al bar smo se nasmijali mojim provalama o Henriku 2. rofl čim je zvonilo svi smo izjurili van i odjurili doma..
na putu do stanice Laura me maltretirala...al vratit ću ja to njoj...sad bi trebala bit u litteri al mi je mama rekla da mogu ostat doma pošto jedva govorim i dišem..Idem sad malo popričat s burazima jer ih skoro uopće ne vidim preko tjedna pa na spavanac...laku noć.. mah

| komentari (2) | print | # |

utorak, 13.11.2007.

Sve ide naopačke..

Sve one stvari za koje sam se pomirila da će ić u negativnom pravcu su se okrenule na pozitivu...rijetko se to događa..sjedimo na satu hrvatskog...žmirim sklopljenih ruku i molim Boga da me ne otvori za odgovaranje jer osim gramatike nemam blage veze o ničem a ona pita upravo književnost...svi se preznojavamo dok profesorica sa smiješkom na licu otvara prvu stranicu imenika i proziva Bobana...ja drhtim jer sam sigurna da ću nakon još nekoliko učenika ja morat sjest ispred nje...a to je vjerujte mi jedan od najstresnijih trenutaka u mom životu...ali kaže ona sad ćete lijepo potvrdit svoje ocjene koje ste zaradili na analizi lektire( Hamlet) pa se pripremite jer ću prozvat svakog tko je na satu... ja na analizi naravno nisam sudjelovala jer ga nisam ni pročitala....grizem nokte i govorim Mateji sad sam gotova,jedinica je moja....neke je preskočila bez da ih provjerava jer su na analizi pokazali da su lektiru jako dobro pročitali i nije bilo potrebe za daljnjom gnjavažom ali zato postoje ljudi kao ja za koje je bilo potrebno ispitivanje da bi mogli ili potvrdit tu jedinicu zarađenu na analizi ili ju opovrgnuti silnim znanjem o Hamletu.. bang
Dok sam od straha ispreplitala ruke ona me proziva... pogledom me traži po razredu i govori Mihaljević to je jedan...ja ju sva u čudu gledam ko da neznam da je to jedan..a ona me pita...želiš doć odgovarat? tihim drhtavim glasom ja kažem ..pa može...sjedam ispred nje i pružam joj dnevnik čitanja.. osjećam se ko da ću se onesvjestit pomirena sa jedinicom..Na prvo pitanje...odgovaram šutnjom..nakon nekoliko sekundi slažem kockice u glavi i prisjećam se...odgovorim a ona kaže konkretan odgovor želim,ja opet...ona kaže ali konkretnije malo Helena...kad je svaka kockica došla na svoje mjesto povezujem to u točan odgovor...sad mi je lakše i počinje nada za dvojku..i na ostala sam pitanja znala odgovorit...a taj osjećaj dok je upisivala dvojku je bio tako olakšavajući...baš volim ovakve dane...nije da mi je dvojka cilj ali s obzirom na okolnosti sasvim sam zadovoljna...od stresa sam tolko gladna da jedem ko termit...zato sam danas odlučila otić doma pješke..da to malo skinem...nakon sedam sati nastave i hodanja do doma bacam torbu i čim prije želim se presvuć u svoju najdražu pidžamu....kao što i naslov kaže obukla sam ju naopačke..ali ne smeta...jer umor me savladao...

| komentari (2) | print | # |

nedjelja, 11.11.2007.

Tuga...

Ponekad pomislim da zbog ljubavi umirem...No zašto umrijeti zbog ljubavi kad život ide dalje...Ako u ovoj ljubavi nije išlo ne znači da će i druga nestati......
Gledajući se u ogledalo u dubini mojih očiju ističe se velika tuga.
Posljednja 2 mjeseca se loše osjećam.Izgleda da to nitko ne primjećuje,ali drago mi je,jer se trudim.I ovoga puta sam vješto sakrila svoje osjećaje i svi misle da sam normalna.Da,dobro glumim.Mislite da je film? Ne,to je moj trenutni život.Nevoljama na filmu brzo dođe kraj,ali u stvarnom životu je to malo drugačije i puno sporije.Opet sam povrijeđena i drhtim.Događalo se to i ranije,ali uvijek sam se dizala i nastojala dalje živjeti,kao da ništa nije bilo.Da,opet je ljubav u pitanju. Ali,zaboga,ova moja ljubav nije obična! Nije dječja i ... mislim da ova bol neće proći.
I neka vide da patim,jer moja tuga je duboka i najvještije grimase mi neće pomoći da ju sakrijem.
Budim se i gledam oko sebe..Prisjećam se jučerašnjeg dana i olakšano dišem.Jedna zraka sunca mi pada na lice i šapuće pjesmu mog budućeg života.Dižem se da ne propustim ovakav divan dan.
Žurim,jer život je preda mnom.

| komentari (5) | print | # |

četvrtak, 08.11.2007.

OLIVER

Oliver mi je jedan od najdražih pjevača..moglo bi se reć i najbolji...ne znam dal mi se više sviđaju njegovi tekstovi ili glas...baš je sve onako po mom čefu kak bi se reklo...a da i naravno puno njegovih pjesama vežu me za Marija, oboje ga volimo...pa evo par njegovih videa za one koji ga slušaju....

Bez tebe

Kad mi dođeš ti

Tko sam ja da ti sudim

Sve bi da za nju

Pismo moja

| komentari (0) | print | # |

OSMIJEH

...obogaćuje onoga koji ga prima i ne osiromašuje onoga koji ga daruje!

...ne traje dulje od jednog trena,a sjećanje na njega traje dugo!

...nitko nije tako bogat da mu osmijeh ne bi bio potreban!

...nitko nije tako siromašan da ga ne bi mogao dati!

...stvara radost u kući,potpora je u poslovanju i osjetljiv je znak prijateljstva!

...pruža odmor u umoru,pruža utjehu u žalosti i prirodni je lijek u svakoj patnji!

...je dobro koje se ne može nabaviti,posuditi niti ukrasti,jer osmijeh vrijedi samo kada se daruje!

Ako ponekad sretnete osobu koja vam ne uzvrati očekivani osmijeh,budite velikodušni i darujte joj svoj,jer osmijeh je najpotrebniji onoj osobi koja ga ne zna darovati drugoj! sretan wink smijeh

| komentari (0) | print | # |

srijeda, 07.11.2007.

Previše je stvari koje podsjećaju na njega da bi ga mogla zaboraviti...

Ej...javljam se tek tolko da se zna da sam živa..ma nemam nijedan dan poštenog odmora..il učim,il sam na treningu,u litteri..svugdje me ima osim tamo gdje bi htjela bit(hmm to vam neću otkrit)-moje najdraže mjesto...da al to je nemoguće u okolnostima u kojima se trenutno nalazim..tak da neću previše maštat..s Marijem ništa novog na žalost...polako se gube moje nade i znam da će doć dan kad ću se morat pomirit sa svim..ponekad osjećam da je taj dan blizu ali ima trenutaka kad ne mogu zaustavit suze(npr.kad čujem Olivera)..jednostavno je previše toga bilo i puno mi je značio..pa je teško stalno pobijat te glupe osjećaje za koje želim da zauvijek nestanu jer provodit dane misleći samo na njega to je muka ljudi moji..bila bi najsretnija da se nikad nisam zaljubila i nikad nikog voljela... ah da to je to..sad mi je lakše...idem malo pogledat tv da odmorim mozak... uživajte i sretno vam bilo sa zaljubljivanjem... tuzan wave

| komentari (2) | print | # |

subota, 03.11.2007.

Pogreška

Ljudi svaki dan griješe..jednostavno su takvima rođeni..trude se kako ti grijesi ne bi bili toliki da povrijede druge ali to na žalost nije uvijek moguće..kasnije se kaju ali malo je onih koji su im spremni oprostiti..ne bi htjela reć što sam točno napravila ali svoju voljenu osobu sam time jako povrijedila i ne znam šta ni kako dalje..on mi ne može oprostit..kaže da je takav i da će pokušat sve samo da zaboravi na nas jer preko toga ne može prijeć..zamišljala sam se u njegovoj situaciji i znam da bi slično postupila ali bi mu na kraju oprostila jer mislim da se svakom može dogodit nešto što nije htio pogotovo ako mu je nakon toga jako žao,a i previše ga volim da bi samo tako mogla sve prekinuti...Njegov oprost bi mi puno značio jer bi onda bila sigurna da ne postoji ništa što nas može spriječit da nastavimo vezu koja je i bez moje gluposti bila dovoljno komplicirana i teška za održavat. U biti znam zašto mi odbija oprostit,to je zato jer misli da ću ja nakon toga očekivat da mogu radit što hoću jer znam da će mi on ionako sve oprostit ali to nije tako..znam cjenit nečiji oprost i sigurna sam da to nikad više ne bi ponovila. Kad se samo sjetim svega što smo prošli u zadnjih par godina i zamislim da jedna moja pogreška to sve može uništit najradije bi da me nema..najgore od svega je to što znam da je on jedina osoba uz koju mogu bit sretna a morala sam pogriješit da bi to shvatila...ali to je tako..sve se uvijek događa s razlogom..sad se samo mogu nadati negovoj velikodušnosti i tom oprostu iz kojeg bi puno naučila..vi naučite na mojoj grešci i trudite se da ne povrijedite ljude oko sebe koje volite bio to prijatelj,dečko,cura ili bilo tko drugi tko vam puno znači..jer vjerujte da je mučno prolazit kroz ovakvo razdoblje..budite pametniji od mene pa ćete bit i sretniji... mah

| komentari (4) | print | # |

O Bože kako mi fali...

O Bože, kako mi fali
Nedostaju mi njegove lijepe riječi,
Njegov nježni glas,
ti nezaboravni sati.

Nisam znala da je taj pozdrav bio vječan.
Još i sada sjećam se toga.
Bol u srcu jača je no ikada,
kada znam da nitko te ne može vratit.

No čvrsto vjerujem da ćemo se opet sresti.
Možda to neće biti ni danas ni sutra,
Samo preostaje nada da bol do tada ne bude ovako jaka
i da život pruži bar malo ljepote do tada.

Nada je, da sve molitve nisu uzalud,
da je tebi sada bolje nego nama,
i da vrijeme će izlječit sve rane.

| komentari (0) | print | # |

petak, 02.11.2007.

Malo odmora od škole...

Ej....danas je dušni dan...za čudo su nam spojili ovaj petak pa napokon možemo malo predahnut od škole..kod mene je to ustvari obrnuto..ja se odmaram preko tjedna a vikend ostaje za (m)učenje...al kaj sad..neko mora i to.. danas je idealan dan da mi vrijeme prođe u društvu Darije i Monike jer se zbog škole jako rijetko vidimo pa sam ih pozvala da prespavaju kod mene..naravno i Mateja je trebala doć ali grofica ne želi ni pitat svoje jer "zna" da ju neće pustit....(poseban slučaj) headbang ..uglavnom curke će doć u 6,spremimo se za van i kasnije se tulumarka nastavlja kod mene ako nas moji ne izbace smijeh što je vrlo moguće s obzirom na Darijine glasovne sposobnosti(ona ne zna šaptat) rofl šalim se...sad bi polako trebala ić jer moram nekaj i naučit, a i popodne imam trening tak da vas pozdravljam... kiss

Monika i Darija

| komentari (0) | print | # |

četvrtak, 01.11.2007.

NOVI POČETAK

Ovo je moj drugi blog....prvi nije imao nekog uspjeha...prilično je dosadan..nije da će ovaj bit puno zanimljiviji ali potrudit ću se... pisat ću o svom životu,ljudima koji me okružuju(i o onima koji su daleko ali svejedno u mom srcu),o mojim usponima i padovima(uglavnom je njih puno više)...hmm da..o školi mad (uh mrska mi je ta tema)..al kaj sad obradit ćemo i nju..bit će nešto i o ljubavi(?)... tuzan ...da..to će bit najčešća tema..pretpostavljam..jer samo o tome i razmišljam cerek ...iz tog bi se dalo zaključit da briljiram u školi.. smijeh ali sve je to za ljude..dosta za početak.. javim se uskoro... wave

| komentari (0) | print | # |

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

Linkovi

petak, 30.11.2007.

Tu je još jedan kraj tjedna..

utorak, 27.11.2007.

Školske muke..

subota, 24.11.2007.

U procesu zaboravljanja....

srijeda, 21.11.2007.

Sjećanja..

ponedjeljak, 19.11.2007.

Još jedan pad..

nedjelja, 18.11.2007.

Melankolična nedjelja..

subota, 17.11.2007.

Vikeend!!

četvrtak, 15.11.2007.

Nešto na brzaka...

srijeda, 14.11.2007.

...sve po malo...

utorak, 13.11.2007.

Sve ide naopačke..

nedjelja, 11.11.2007.

Tuga...

četvrtak, 08.11.2007.

OLIVER

OSMIJEH

srijeda, 07.11.2007.

Previše je stvari koje podsjećaju na njega da bi ga mogla zaboraviti...

subota, 03.11.2007.

Pogreška

O Bože kako mi fali...

petak, 02.11.2007.

Malo odmora od škole...

četvrtak, 01.11.2007.

NOVI POČETAK

	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30