Ej...javljam se tek tolko da se zna da sam živa..ma nemam nijedan dan poštenog odmora..il učim,il sam na treningu,u litteri..svugdje me ima osim tamo gdje bi htjela bit(hmm to vam neću otkrit)-moje najdraže mjesto...da al to je nemoguće u okolnostima u kojima se trenutno nalazim..tak da neću previše maštat..s Marijem ništa novog na žalost...polako se gube moje nade i znam da će doć dan kad ću se morat pomirit sa svim..ponekad osjećam da je taj dan blizu ali ima trenutaka kad ne mogu zaustavit suze(npr.kad čujem Olivera)..jednostavno je previše toga bilo i puno mi je značio..pa je teško stalno pobijat te glupe osjećaje za koje želim da zauvijek nestanu jer provodit dane misleći samo na njega to je muka ljudi moji..bila bi najsretnija da se nikad nisam zaljubila i nikad nikog voljela... ah da to je to..sad mi je lakše...idem malo pogledat tv da odmorim mozak... uživajte i sretno vam bilo sa zaljubljivanjem...
Post je objavljen 07.11.2007. u 16:53 sati.