Marketing
Moja obitelj...
Ajme Bože...do nedavno sam imala tak dobru inspiraciju...sad odjednom više ne znam kaj bi pisala makar ima dosta novosti..al neznam od kud da počnem ni niš...osjećam se ko Petrarca
on je u patnji za svojom ljubavi pronalazio inspiraciju za pisanje..tak i ja..pa sad kad napokon nisam više tolko tužna neznam kaj da pišem...o školi radije ne....nema ničeg lijepog...o dečkima nemam kaj..još uvijek me zanima samo jedan a o njemu više ne želim pisat...da tražim neke teme pa tu filozofiram..to mi se stvarno ne da..ionak ima hrpa takvih blogova...svi nešto pametuju...i kaj mi na kraju ostaje...pa mogla bi pisat o svojoj obitelji...da..
pa ovako..ima nas 5...mama i tata..dvoje ljudi u krizi srednjih godina...
šalim se...pa moglo bi se reć da ih ne vidim baš često,ali na to sam navikla cijeli život pa...eto normalno mi je...oboje su jako koncentrirani na posao..ali to mi se i sviđa..zadnje što bi htjela je da sjede doma i kukaju kako je život težak...ipak uvijek nađu vremena za mene i moja dva braceka....Andro je mlađi..i opasno ga tepe pubertet..postaje mali buntovnik...ništa ne sluša,moramo ga tjerat na učenje,želi odustat od plesa koji trenira dvije godine i stvarno mu ide..po tom pitanju se nikad ne bi reklo da smo mu ja i stariji buraz u rodu jer oboje imamo dvije lijeve...al dobro..uz ples ide na tečaj gitare i već možete zaključit da je prilično umjetnički navudren...inače je ribica po horoskopu tak da je dosta nježan..i dobra dušica..ne baš uvijek al u globalu bi se moglo tak reć..iako je tri godine mlađi već me uspio prerast i stalno mi se ruga zbog toga...
...Goran je moj stariji brat...bolje znan kao Gogo ili Gogić..kako vrijeme brzo prolazi..već je u dvadesetoj godini...to mi je još uvijek nepojmljivo...on je jedan ozbiljan tip..od malena je bio takav...nikad nije radio probleme i doba njegovog puberteta prošlo je sasvim mirno za razliku od mojeg a bome i Andrijinog koji će vjerojatno nadoknadit svu štetu koju nismo Goran pa čak ni ja napravili..jako je zreo kad ga uspoređujem s drugim dečkima njegovih godina,ali bez obzira na to što nikad nije radio sranja ili imao loše ocjene zbog kojih mama i tata ne bi mogli s njim izić na kraj,u njemu čuči jedan mali vražičak koji je uvijek spreman na zafrkanciju i kad je dobre volje uvijek će nać temu s kojom bi podbadao ljude oko sebe...jako rijetko se svađamo ali ako se posvađamo to je uvijek zbog nekih gluposti...kao što je ne pospremanje stvari za sobom,ostavljanje tanjura na stolu nakon jela...ili kad ga tražim da me negdje otpelja pa mi kaže da postoji i bus...na to poludim..ali sve su to sitnice na koje se čovjek navikne..i bez kojih bi nam vjerojatno bilo dosadno..u vezi je s Ninom već 3 i pol godine i za sad sve funkcionira kak treba..to bi ukratko bilo to....ako zanemarimo neke ne toliko bitne stvari nemam se na što požalit..
Post je objavljen 05.12.2007. u 15:23 sati.