Hoću pričati s nekim. Samo malo. Čisto da imam osjećaj da me netko sluša. Neka stavi slušalice u uši, neka misli na potpuno desetu stvar, ali neka mi dozvoli da mu se obratim. Da makar stvorim iluziju da postoji neko ko je tu za mene, da ima nekog sa kim mogu razgovarati. Neka se poslije iluzija rasprši. Nije važno. Naviknula sam na to.


Danas opet onaj dobro poznati osjećaj. Toliko toga u meni, toliko riječi koje čekaju da budu izgovorene. Nekad sam vjerovala da plakanje pomaže - isplačeš se i bude ti bolje. Ne. Oči su mi crvene. I nije mi bolje. Baš naprotiv, kako sekunda za sekundom odmiče, stičem utisak da se reći ''bolje'' polako briše iz mog rečnika.


Na stolu telefon. iPhone . A i crna Nokia je krepala,odavno. Ovaj iPhone je već na izdisaju, ali radi. To je bitno. Gledam u tu spravu i čekam. Ne zvoni. ''Možda je isključeno zvono'', pomislim na tren. Prilazim stolu. Nijedan propušten poziv. Nijedna primljena poruka. Ništa. I da! Zvono je uključeno.

A da nekome napišem poruku? Kome? I što napisati? ''Hej, kako si, šta radiš, šta ima novo?'' Klišej. Sigurna sam da bi uslijedio odgovor ''Evo nema ništa, odmaram se'' A to mi ne treba. A da napišem ''E bok, sjebana sam, trebam razgovor?'', gotovo sigurno bi uslijediljo ''E ne mogu sad,u školi sam.'' Ili ne bi uslijedilo ništa?

Gledam listu prijatelja na FB-u.
Šta svi ti ljudi tu rade? Ko je njima uopće slao zahtijev? Čitam jedno po jedno ime. Od početka do kraja liste... Možda za 6-7 ljudi mogu reći da su mi prijatelji. Ali sa druge strane, ako bi ih i poznavala, veza bi se vjerojatno prekinula... Ili ne bi mogli pričati... Ili... Toliko je mogućnosti... Među njima nema one koja je meni potrebna - saslušali bi me.


O svašta. Šta ja to radim koji kurac? Otvoril sam word i pišem gluposti.
Priča mi se s nekime. Samo malo. Čisto da imam osjećaj da me neko sluša.

Neka stavi slušalice u uši, neka misli na potpuno desetu stvar, ali neka mi dozvoli da mu se obratim. Da makar stvorim iluziju da postoji neko ko je tu za mene, da ima nekog sa kime mogu razgovarati.

Neznam. Trulo je sve.

Umorna sam. Trudim se slušati neke sretne trip-hop-hop-hop pjesme. Nejde. Dan je odvratan. Bila sam na Zrinjevcu i ćrčkarala nešto po papiru. Ima jedno lijepo drvo,crtam ga već tri dana,na istom mjestu sjedim i crtam. Zabavno je. Ostatak dana provela sam na kavi s zagrebačkim pederima,dragi su. Iako,nije bilo onog smijeha. Pravog. Iskrenog.




Fali mi. Fali mi taj smijeh. Fali mi ona. Do prije par mjeseci,"ona" bi napisala veliko. Sjećam se tih dana. Sjećam se kada sam te voljela. Kada smo se smijale. Obožavala sam te. Sjećam se kada si otišla. Nevolim takve dane. Nevolim razmišljati o tome što je tada bilo. Prestat' ću,s vremenom.

Soba mi je u neredu. Mislim da vidim žvaku na ormaru. Aha,vidim. Pospremila sam ju nedavno.

Želim voljeti. Trebam nekoga.

Neznam. Trulo je sve.

Bok. Ja sam Laura.

Mama me maloprije nazvala da je ušla u Zagreb. Radujem se. Vraća se iz Beograda i nosi stvari. Bit' će nešto dobro,mora. Mislim,uvijek nosi dobre stvari,kao naprimjer kada se vratila iz Barcelone i donjela pepeljaru. Ili kada je kupila stoljnjak u Rimu. Joj mama <3
Iz Zagreba sam. Nevolim kad' kenjate po Zagrebu. Svi se furate na nekakav London ili New York. Ma,nema do Zagreba.

Ispala mi je kuglica od pirsa danas. JEB EN O ! Zapravo,mislim da ću ga maknut'. Nekako je "prepunkerski". ALI bila je plava ! I skupa T.T Sad mi šipka viri iz usne. Bravo,Laura. Ne,k'vragu! Jučer sam ju izgubila ! Iako,znam gdje je. Negdje u kupaoni,na podu :/ Trebala bi ju potražit.

Dosadno mi je. Čitam malo statuse po fejsu. Zašto ste tako nadobudni ? "IDEM SE NAPIT KO SVINJA","U kurac pichku sisu","Dodirni moje telo,budimo zauvek zajedno","Pijemo kod mene super nam jeee",cure FAIL ste. Nemam ništa protiv cajki i/ili opijanja,ali u kurac. Nemojte.

Mama se vratila,nije ništa donjela T.T Zar je tako teško kupit' moju ljubav ? Ne,šalim se. Volim ju.

Glupi Soulja boy mi svira u pozadini. Glupi MTV. Glupi MaxTV. Glupa televizija. :vraća se nakon 10 sekundi: Stišala sam. Sad je dobro.

Nego. Imam 16 godina. Zapravo imam 15,ali govorim da imam 16. Volim točke,točke kao gramatički znak. Nevolim pivu. Volim školu. Pušim,pijem. Volim ljeto. I zimu volim,ali malo manje. Imam fetish na surface pirseve i iPhone aplikacije. Palim se na Apple stvarčice. Apple mi je sve. SVE ! Royksopp je moja nova ljubav. Ubijam za njih. Prehlađena sam. Kad nisam doma u KICu sam,kada nisam u KICu doma sam (ili u Kinu Europa,ali onako bolje zvuči). Brat hoće laptop. Ajde bokk.

Bok. Ja sam Laura.

Hoću pričati s nekim. Samo malo. Čisto da imam osjećaj da me netko sluša. Neka stavi slušalice u uši, neka misli na potpuno desetu stvar, ali neka mi dozvoli da mu se obratim. Da makar stvorim iluziju da postoji neko ko je tu za mene, da ima nekog sa kim mogu razgovarati. Neka se poslije iluzija rasprši. Nije važno. Naviknula sam na to.


Danas opet onaj dobro poznati osjećaj. Toliko toga u meni, toliko riječi koje čekaju da budu izgovorene. Nekad sam vjerovala da plakanje pomaže - isplačeš se i bude ti bolje. Ne. Oči su mi crvene. I nije mi bolje. Baš naprotiv, kako sekunda za sekundom odmiče, stičem utisak da se reći ''bolje'' polako briše iz mog rečnika.


Na stolu telefon. iPhone . A i crna Nokia je krepala,odavno. Ovaj iPhone je već na izdisaju, ali radi. To je bitno. Gledam u tu spravu i čekam. Ne zvoni. ''Možda je isključeno zvono'', pomislim na tren. Prilazim stolu. Nijedan propušten poziv. Nijedna primljena poruka. Ništa. I da! Zvono je uključeno.

A da nekome napišem poruku? Kome? I što napisati? ''Hej, kako si, šta radiš, šta ima novo?'' Klišej. Sigurna sam da bi uslijedio odgovor ''Evo nema ništa, odmaram se'' A to mi ne treba. A da napišem ''E bok, sjebana sam, trebam razgovor?'', gotovo sigurno bi uslijediljo ''E ne mogu sad,u školi sam.'' Ili ne bi uslijedilo ništa?

Gledam listu prijatelja na FB-u.
Šta svi ti ljudi tu rade? Ko je njima uopće slao zahtijev? Čitam jedno po jedno ime. Od početka do kraja liste... Možda za 6-7 ljudi mogu reći da su mi prijatelji. Ali sa druge strane, ako bi ih i poznavala, veza bi se vjerojatno prekinula... Ili ne bi mogli pričati... Ili... Toliko je mogućnosti... Među njima nema one koja je meni potrebna - saslušali bi me.


O svašta. Šta ja to radim koji kurac? Otvoril sam word i pišem gluposti.
Priča mi se s nekime. Samo malo. Čisto da imam osjećaj da me neko sluša.

Neka stavi slušalice u uši, neka misli na potpuno desetu stvar, ali neka mi dozvoli da mu se obratim. Da makar stvorim iluziju da postoji neko ko je tu za mene, da ima nekog sa kime mogu razgovarati.

Neznam. Trulo je sve.

Umorna sam. Trudim se slušati neke sretne trip-hop-hop-hop pjesme. Nejde. Dan je odvratan. Bila sam na Zrinjevcu i ćrčkarala nešto po papiru. Ima jedno lijepo drvo,crtam ga već tri dana,na istom mjestu sjedim i crtam. Zabavno je. Ostatak dana provela sam na kavi s zagrebačkim pederima,dragi su. Iako,nije bilo onog smijeha. Pravog. Iskrenog.




Fali mi. Fali mi taj smijeh. Fali mi ona. Do prije par mjeseci,"ona" bi napisala veliko. Sjećam se tih dana. Sjećam se kada sam te voljela. Kada smo se smijale. Obožavala sam te. Sjećam se kada si otišla. Nevolim takve dane. Nevolim razmišljati o tome što je tada bilo. Prestat' ću,s vremenom.

Soba mi je u neredu. Mislim da vidim žvaku na ormaru. Aha,vidim. Pospremila sam ju nedavno.

Želim voljeti. Trebam nekoga.

Neznam. Trulo je sve.

Bok. Ja sam Laura.

Mama me maloprije nazvala da je ušla u Zagreb. Radujem se. Vraća se iz Beograda i nosi stvari. Bit' će nešto dobro,mora. Mislim,uvijek nosi dobre stvari,kao naprimjer kada se vratila iz Barcelone i donjela pepeljaru. Ili kada je kupila stoljnjak u Rimu. Joj mama <3
Iz Zagreba sam. Nevolim kad' kenjate po Zagrebu. Svi se furate na nekakav London ili New York. Ma,nema do Zagreba.

Ispala mi je kuglica od pirsa danas. JEB EN O ! Zapravo,mislim da ću ga maknut'. Nekako je "prepunkerski". ALI bila je plava ! I skupa T.T Sad mi šipka viri iz usne. Bravo,Laura. Ne,k'vragu! Jučer sam ju izgubila ! Iako,znam gdje je. Negdje u kupaoni,na podu :/ Trebala bi ju potražit.

Dosadno mi je. Čitam malo statuse po fejsu. Zašto ste tako nadobudni ? "IDEM SE NAPIT KO SVINJA","U kurac pichku sisu","Dodirni moje telo,budimo zauvek zajedno","Pijemo kod mene super nam jeee",cure FAIL ste. Nemam ništa protiv cajki i/ili opijanja,ali u kurac. Nemojte.

Mama se vratila,nije ništa donjela T.T Zar je tako teško kupit' moju ljubav ? Ne,šalim se. Volim ju.

Glupi Soulja boy mi svira u pozadini. Glupi MTV. Glupi MaxTV. Glupa televizija. :vraća se nakon 10 sekundi: Stišala sam. Sad je dobro.

Nego. Imam 16 godina. Zapravo imam 15,ali govorim da imam 16. Volim točke,točke kao gramatički znak. Nevolim pivu. Volim školu. Pušim,pijem. Volim ljeto. I zimu volim,ali malo manje. Imam fetish na surface pirseve i iPhone aplikacije. Palim se na Apple stvarčice. Apple mi je sve. SVE ! Royksopp je moja nova ljubav. Ubijam za njih. Prehlađena sam. Kad nisam doma u KICu sam,kada nisam u KICu doma sam (ili u Kinu Europa,ali onako bolje zvuči). Brat hoće laptop. Ajde bokk.

Bok. Ja sam Laura.