Sutra ujutro Dalmatinom put juga.
Zrak, nebo, zemlja, kamen, sve je drugacije.
Mirisi, boje.
Sve osjecam kao svoje.
More.
Moje.
Maslina, smokva, ruzmarin, lavanda, kadulja.
Tamaris, mirta.
Perunika.
Sve volim.
Trajekt.
I njega volim.
Brac.
Iznenada, ne planirano, uz nagovaranje, ode Fata na dva dana nahranit dusu. Nagovaralo ju. Nije bolan navikla ostavit muskadiju samu kod kuce osim kad je poso u pitanju. Ovako, radi zajebancije, ne pamti. Misli fata, kako ce dilber bez nje, a on ......kaze....idi....on ce radno. O malom hiphoperu da i ne govorim....jedva doceko.
Kazu prije, radit cemo pidama party, a od ledenice koja ce nas docekat u kuci, prije ce to bit kaput deka party. No dobro, ponit ce se flasa crnjaka za zagrijavanje.
I sad , pada dogovor, sta cemo nosit za klopu. Jebateled nisam se odavno tako nasmijala, kaze prija, juneci saft. Ono, da je rekla sarmu, pastetu, salamu, ajde, ali, juneci saft....umrla od smiha.
Cesi nece bit prigorcima nikad ravni.
Sta, da ja ponesem kuhane puzice. Ha ha..
Tako, ako neko blizu Murtera vidi tri komada, koje izlazeci iz auta, zapahnu mirisom netom skuhanog juneceg safta, e, jedna je fata.
lipi moji, odoh ja izapodne u moju Dalmaciju, sve ostalo je momentalno ne vazno.
PS.
Kaze prija, nosi i pecene paprike.....a mene prisililo da razvucem bakljavu....jadnalisam
Nikako se trgnit iz sivila.....vremena...misli...zivota. Dosta mi je tmurnih oblaka, kise. Dosta mi je ovog kad sam jedan dan vesela, drugi nikakva. Dosta mi je sto sam malo euforicna i sve bi, a zatim mi se nista neda, i sve mi ide na zivce. Imam osjecaj da bi suncan dan sve promjenio. Puno suncanih dana. Ili mi se cini. U svakom slucaju, dopizdila sam samoj sebi.
Ne volim ici u setnju po ducanima, fali mi dobrodoslica u malom ducanu na rivi, jeste stgli.
Ne volim setati po sumi, fale mi masline, tamaris, mirta, kamen, val.
Ovaj video sam nasla prije par dana.
Trpanj je dio mene.
Tu sam provodila lita s tetom, babom i didom, od malena. Tu sam se naucila plivat, kad me brat bacio u duboko. Tu sam nediljom isla u crkvu, vesela, jer bi obukla novu kotulu, bogato nagrispanu na gumicu u struku. Haracila po poju, krala bajame i copala nedozrelo grozde. Jela rogac i sladila se didinim nanizanim kupinama. Pila sirova jaja, i izbacena sa secerom. Bila kuco, priko podne, morala odmarat. Mrzila riblje ulje. Nosila cvice na grob teti, didi, babi. Prvi put se zaljubila, i plakala. Zapalila prvu cigaretu na zadnjim vratima od crkve. Prvi put se napila od dva deci crnog, popijenog nataste, rigala, mislila da cu umrit. Probala vermut i zakljucila da je dobar. Pivala Raaamooo, Ramo, Ramo druze moj...., zelene oci..., ja bi htijela da sam plavorepa muha. Slusala svirke Drugog nacina, Divljih jagoda, Azre, zavolila rock. Dolazila na spanje tocno u 11 navecer, rekla dobranoc, i isuljala se kroz straznja vrata od kuce. Bila ravnodusna kad su moji poceli gradit kucu pokraj Trogira. Docekivala i ispracala trajekte. Volila predstave Histriona. Smijala se gledajuci kako se prijatelje docekuje mazuci ih sampitama, u znak dobrodoslice, ili skacuci u more za trajektom, na odlasku. Imala, samo moje, misto na stinama u Dracevcu (plaza), di je bio dobar pogled na pridoslice, i debeli hlad. Hodala pjesice do Orebica, isla na kamenice u Korculu, bila lina ustat u cetiri ujutro, da bi autobusom isla u Dubrovnik, pa ga nikad nisam vidila. Zadnji put se zaljubila. Zauvik.Plakala danima kad su se dogovorili da materinog dila vise nema. Plakala, kad su mi govorili da to nema veze, da cu uvik moc doc. Nisu me utjesili, i dalje sam plakala. Prva iz familije se usudila rastvorit skure na kuzini usrid dana. Gledala prve korake svoje Lavice. Slavila njen, prvi, drugi, treci rodendan. Cetvrti, dosli u posjetu, na dva dana, i nasla zakljucanu kucu, rodbina na kupanju. I opet plakala. Prvi put spavala u hotelu. I bila zadnji put. Davne 84-te, zauvik sam Trpanj spremila u srce. Tri godine posli tribalo je i Hiphopera prosetat na par dana po skalinima sjecanja. Zivot me nakon toga, zahvaljujuci Rokerovom poslu, vodio liti po raznim mjestima Dalmacije i Istre. Nakon 19 godina ponovo sam dosla u Trpanj kad mi je umro dundo, u rano proljece. Siv i kisni dan, kao danas, juzina.Sve moje, sva moja mista, sve je ostalo isto. Cili dan sam hodala, upijala, sjecala se, plakala. Sama. Sebicna. S nikim nisam htijela doticat tu ljepotu. Sretala drage poznate ljude, pricala, vracala se godinama unazad, smijala se. Napunila dusu i srce.
I ponovo otisla.
To je prvo misto s kojim su me rastavili. Tjelesno.
Ima toga jos.
