nitko nije otok

radna nedjelja

Doma sam. Uvijek poslije nedjeljnog dežurstva treba mi samo tišina. Barem sat da dođem sebi. Da me niko ništa ne pita, ili bar ne puno. Par lijepih riječi, i to je to. Ne dođem ja umorna od nekog fizičkog rada, nego psihički iscjeđena. Glava ko balon.Cijeli dan u jednom prostoru, par sati na dvorištu,i neprekidno pregledavanje da koji klinac ne odšeta, da ne napravi kakvu pravu štetu, da se međusobno ne povrijede. I fala bogu i ovo dežurstvo je proteklo u redu. Ma klinci su u stvari super. Jer oni su tu ipak 24sata. A treba ih i pustit da oni u stvari odluće što žele radit a što ne. I to nekako zaokružiti i osmisliti da sve ipak bude pod kontrolom. Nedjelja je ipak njima, a meni radni dan. Najvažnije od svega je da volim svoj posao, da mi je stalo do tih naših klinaca. Umore ljud s kojima radiš, ne baš svi, umore šefovi, priče,tračevi, i tako to, ko u svakoj firmi, pretpostavljam.
Nisam ni malo pospana,a zaspala pa oko 4, i digla se u 7.Ispada što manje spavaš to ti se manje spava.
Prava noćna ptica.
Roker je sinu i sebi peko ćevape i pomfrit, ali suđe ne spreme odmah u mašinu nego ostave u sudoperu. To je bio Hiphoperov zadatak, a on ga uvijek eskivira. Pa tako dok sad nešto napravim po kući, za danas sasvim dovoljno.


Kada poželim da budem sam
odmah to osjetiš odeš isti čas
Kada više mi od svega treba topla riječ
ti me razumiješ i pričaš već
Ti sa svakim znaš podjeliti tugu ili smijeh
Kako da te ne volim
kad razumiješ sve
Tebi ne treba ni reći zašto
ne treba ti reći gdje
osjetiš kad treba moja draga
Ti razumiješ sve.