Pa da završimo tjedan u morskom tonu |
Imam ja tih fotografija iz Brede puno više, većina ih je još u fotoaparatu, ali možda im se jednom vratim i polijepim ih po blogu |
Breda je gradić po mom ukusu, miran, tih, zelen, okružen rijekom, pun sadržaja na pješačkoj udaljenosti, cijeli grad odiše onim meni tako poznatim mentaliteom laganini. I kako je Galaksija primjetila uredan i čist, jako. Imaš osjećaj da je sve na svome mjestu, baš onako kako treba biti. |
Ostatak boravka proveli smo u sjevernijem dijelu Nizozemske u gradiću Breda. Bili smo smješteni u nekadašnjem samostanu, okruženi velikim parkom i rijekom Mark u samom centru grada. |
Vjerojatno se dalo već zaključiti kako mi se Amsterdam jako svidio i baš kako piše u vodičima ovaj grad je za svakoga neovisno o porijeklu, vjeri, rodnoj ili seksualnoj pripadnosti. |
Još smo u Amsterdamu, što ću kad me kupio svojom raznolikošću i šarenilom i rijeci ljudi koja nikako ne staje. |
U centar Amsterdama doći sa autom je ravno probijati se autom kroz Varoš, pa smo poslušali savjet iskusnijih i ostavili auto na autobusnom kolodvoru gdje je parking besplatan i kupili dnevnu autobusnu kartu za brže kretanje gradom. Ako koga zanima dnevna karta za jednu osobu je 9 EUR, vrijedi točno 24 sata, postoje i dvodnevne i tjedne što nama nije trebalo, te imate popust u određenim restoranima, kafićima i upadima u muzeje. |
Već par godina Husby radi vanka po stranom svijetu, Djetešce studira, a ja sam ih ko svjetionik čekala doma. Nije to bilo samo za to što sam ja požvrtvorna ŽMK nego sam bila požvrtvorna vlasnica Pasice (i od tu su nastale one priče da bi prije nju spasila, pa onda ko preživi) koju nisam htjela nikome ostavit na čuvanje i brigu jer kao prvo srce bi joj popucalo od tuge da sam i ja negdje otišla bez nje, a i ona je polako postajala sve sporija i sve više su joj noge klecale, a možda i umišljam kad kažem da sam samo ja znala kako i kada i što s njom. |