Pa da završimo tjedan u morskom tonu

Imam ja tih fotografija iz Brede puno više, većina ih je još u fotoaparatu, ali možda im se jednom vratim i polijepim ih po blogu
Morali smo seliti iz Brede još sjevernije u Nizozemsko zbog lakše i brže dostupnosti Njegovom poslu. Naći stan je već posebna priča za sebe.
Prvo, u cijelom okrugu nema mnogo stanova za najam, ovo malo što ih ima jako su skupi, a nismo tolike face da bi mu firma davala baš tolike novce za stanovanje, a treće, uglavnom su rupe.
Ne mogu vam uopće opisati u kakve smo sve stanove ulazili, od skladišta koja i dalje izgledaju kao velika hala skladišta samo se sada zovu stan, do potkrovlja u kojima, barem Husby jer ja mogu svugdje stati:) se nije moglo u horizontalnom položaju, a da ne dobiješ par potresa mozgova.
Osim klasičnih Airbnb i Booking kratkoročnih, turističkih iznajmljivanja, koji prati suludu cijenu, stanovi se ne iznajmljuju kratkoročno. Minimum je uglavnom 2 do 3 godine s tim ako vas uopće uzmu u obzir da dođete na razgledavanje stana, dobro vas procjenjuju i vas i imovinsku situaciju, od vrste posla koju obavljaš do pitanja što posjeduješ i imaš doma.
Kako se rok bližio, a mi sve dalje od privremenog krova nad glavom, jedna od opcija je bila stan u Belgiji, pa svakodnevno putovanje između dvije države.
Stan je bio predivan, cijenom pristupačan, prostran, sa pogledom na luku za koji je agentica s takvim ponosom otvorila balkonska vrata i širom otvorenih očiju promatrala našu reakciju divljenja.
Ono, mi smo ljudi s mora, živjeli smo 20 godina na samoj plaži, moram reći, uz puno čišće i ljepše more , teško je bilo odglumiti oduševljenje pogledom na u onom trenutku kako smo ga vidjeli, smeđu baru. Grozna sam, ali stvarno nije daleko od istine.
Ovo je mali pogled na luku, kada smo već šetali izbezumljeno ulicama Antwerpena jer smo stan odbili prvenstveno zbog užasnog smrada kanalizacije koji ni jedno razvjetravanje stana nije uspjelo razračiti.
Sreća prati hrabre, moš mislit, al dobro, na kraju mu je novi gazda preko prijatelja pronašao stan, 10 minuta od posla u malom mjestu kojem još nisam ime zapamtila i time je završena stanovanje saga, pa smo iskoristili par sati i u miru prošetali Anwerpenom.
Neke zaključke na osnovi mog kratkog bivanja u Belgiji i to samo na trgu Antwerpa je jako smiono, ali jedini dojam koji je na mene ostavio je- jako šporak grad sa oporim mirisom.
Kad se vratim opet tamo, istražit ćemo Belgiju na drugačiji način i nadam se sa drugim, boljim dojmom.

Breda je gradić po mom ukusu, miran, tih, zelen, okružen rijekom, pun sadržaja na pješačkoj udaljenosti, cijeli grad odiše onim meni tako poznatim mentaliteom laganini. I kako je Galaksija primjetila uredan i čist, jako. Imaš osjećaj da je sve na svome mjestu, baš onako kako treba biti.
Ljudi se pozdravljaju u prolazu i s kim smo god stupili u kontakt bili su oduševljeni što smo Hrvati i Hrvatskom, posebno Splitom i Dubrovnikom.
Tako su nam jedne bakice pokazivale koliko su pocrnile u Splitu iz kojeg su se vratili dva dana prije nas.
Na račun toga pustili su nas i u gotičku crkvu Grote Kerk koju su upravo zatvarali za posjetitelje i dali nam 10-ak minuta da u miru pogledamo unutrašnjost.
Ne znam za vas, ali meni srce bude ko kuća velika kada sretnem ljude koji su uživali kod nas i nose samo lijepe uspomene.





















Uglavnom, barbi je operacija odgođena za idući tjedan, tako da se naše iščekivanje i strah prolongira...
Begam sada sa Jedinicom na jednodnevni izlet na Šoltu (Zlice, možda i bude koja morska;) I dalje mi nije jasno kako je jedna predivna Šolta toliko stavljena u drugi plan, ali ne bunim se. Idemo malo u morski mir iz uzavrelog grada.

Ostatak boravka proveli smo u sjevernijem dijelu Nizozemske u gradiću Breda. Bili smo smješteni u nekadašnjem samostanu, okruženi velikim parkom i rijekom Mark u samom centru grada.
Svakodnevno sam uživala u šetnji Ginnekenmarktom, trgom koji je poznat po brojnim kafićima, restoranima i tržnicom u određenim danima. To mi je bilo jako zanimljivo, svakodnevno je taj isti trg izgledao drugačije. Par dana su se preko sredine trga protezali štandovi hrane, jedan dan štandovi gramofonskih ploča, romana i knjiga, jedno jutro me na sredini dočekala mala fontana u svim bojama dok je do navečer kad sam je išla pokazat mužu nestala, još nisam sigurna da li mi je uopće povjerovao u to :))
Trgovine prehranom počinju raditi u 8 ujutro, a svi drugi dućani, uključujući i kafiće tek oko 11 sati, tako da nema ispijanja kave po kafićima prije 11.
Ja sam to pametno pripisala kratkoći noći :)
Ova fotografija je snimljena u 23:30, najduže šta sam ostala budna (baba), ako uzmete u obzir da je fotografiji dodan kontrast, dubina i darkness ne bih li postigla efekt noći da se bolje vide svjetla katedrale i mjesec, ma dovoljno je da pogledate obzor iza katedrale i shvatite da je u 23:30 još uvijek sumrak, blagi, mali sumrak.
Već sam jednom rekla kako me izluđivao odlazak na spavanje po danu i isto takvo buđenje, po danu.



I ovdje su bicikle, kao i u cijeloj Nizozemskoj, glavno i najvažnije prijevozno sredstvo. Je, lako im je tako kad je sve ravno
Mala šetnja gradom

Vjerojatno se dalo već zaključiti kako mi se Amsterdam jako svidio i baš kako piše u vodičima ovaj grad je za svakoga neovisno o porijeklu, vjeri, rodnoj ili seksualnoj pripadnosti.
"Sjeverna Venecija" otvorena je za sve i svakoga :)
Svakako ću mu se vratiti jer ostaje nedovršeni popis stvari koje moramo još posjetiti.
Zadnji set fotografija Amsterdama, pa ćemo se preseliti u malu Bredu i brzinski posjeti belgijskom Antwerpenu :)















Ne probati njihovu gaudu bio bi pravi grijeh, tek onda gauda dobiva značenje pravog sira :)

Još smo u Amsterdamu, što ću kad me kupio svojom raznolikošću i šarenilom i rijeci ljudi koja nikako ne staje.
U krugu od 500-injak metara prođete pored uličice stvorene za odmor i čitanje, gotičke crkve, poznatih coffee shopova i Red Light Districta.
I kako ostati ravnodušan? I bez muffina i coffee barova moje putovanje je bilo dovoljno psihodelično
Red Light District me blago rečeno šokirao. Nije da nisam znala kamo hodam, ali taj pogled na izloge kao ženu me jako rastužio. Ne znam njihove priče, ne mogu ni zamisliti njihove sudbine i živote, ne znam sve mi je to djelovalo tako jadno i tužno, a tek trenutak kada se jedan od zastora rastvorio, zgodna plavuša je rukom namještala grudnjak, a pretila se lola sa osmjehom od uha do uha gladio po trbušini i izgubio u masi svijeta.
U uličici je strogo zabranjeno fotografiranje, pogotovo izloga, pa postoji samo jedna moja fotografija na samu uličicu i masi svijeta koja prolazi. (3.po redu)
U razgovoru sa nekim fotografima dobila sam savjet da ako se usudim (jer su kazne velike ako vas uhvate) postoje kutci gdje se može obuhvatiti cijela scena.
Kopkalo me to čak sam se i bavila mišlju da unatoč zabranama škljocnem, čak sam i pravi kut pronašla. Ali nisam mogla. Zbog sebe, ne zbog kazne, zbog cura, zbog svega.
Još možda post, dva Amsterdama, pa ćemo malo sjevernije gdje je sve zelenije :)

U centar Amsterdama doći sa autom je ravno probijati se autom kroz Varoš, pa smo poslušali savjet iskusnijih i ostavili auto na autobusnom kolodvoru gdje je parking besplatan i kupili dnevnu autobusnu kartu za brže kretanje gradom. Ako koga zanima dnevna karta za jednu osobu je 9 EUR, vrijedi točno 24 sata, postoje i dvodnevne i tjedne što nama nije trebalo, te imate popust u određenim restoranima, kafićima i upadima u muzeje.
Pošto je OnajMoj na ugovoru do 01.11., bez tura vraćanja doma, odlučili smo muzeje obići drugom prilikom, a sada se samo upoznati sa gradom i locirati što sve želimo vidjeti.
U konačnici je odluka bila dobra jer recimo za kuću Ane Frank ulaznice se kupuju samo online i sve je bukirano do sredine 8. mjeseca.
Pa ako planirate posjet Amsterdamu planirajte unaprijed, puno unaprijed.
Grad je toliko šaren, ubrzan, živ, na svakom kantunu se nešto dešava, scene se izmjenjuju kao kulise u nekom akcijskom, brzom filmu. Policija uredno patrolira između mravinjaka ljudi i to apsolutno nikom nije neobično (to čisto ovima što se čude kako jedan turistički grad može dopustiti policiju i komunalcima šetnju gradom, ali to je već priča jednog drugog grada)

Amsterdam















Hvala svima na komentarima i željama.
Ja sam trenutno doma, dragog člana obitelji čeka teška operacija, pa sam se vratila doma, za biti tu.
Uhvatit ću nešto vremena i za blog, nadam se, do tada samo lijepim slije, za sve zalutale i meni za podsjetnike ;)
Moram priznat da se jedva čekam vratit gore jer mi ove temperature nikako ne odgovaraju, uvijek me ljeta unazade, puno koraka unazade.
Gore nisam ni osjetila vrućine, ni sparinu i kada je vruće, vruće je par sati u danu, a i već sutradan se živa na termometru spusti i za 10-ak stupnjeva.
Jedino na što se nikako ne mogu naviknuti je nepostojanje noći, u 23:30 je tek blagi sumrak, duže nisam izdržala, pa ne znam kad se pojave zvijezde.
Uglavnom, narednih par mjeseci bit ću relacija gore-dole, po potrebi i željama, svojim i svojih

Već par godina Husby radi vanka po stranom svijetu, Djetešce studira, a ja sam ih ko svjetionik čekala doma. Nije to bilo samo za to što sam ja požvrtvorna ŽMK nego sam bila požvrtvorna vlasnica Pasice (i od tu su nastale one priče da bi prije nju spasila, pa onda ko preživi) koju nisam htjela nikome ostavit na čuvanje i brigu jer kao prvo srce bi joj popucalo od tuge da sam i ja negdje otišla bez nje, a i ona je polako postajala sve sporija i sve više su joj noge klecale, a možda i umišljam kad kažem da sam samo ja znala kako i kada i što s njom.
Cijeli svoj život me podizala i sad je bio red na meni da ja podižem nju. Sunce moje vidričasto.
Uglavnom, došao je red i na mene jer dijete odrasta, život piči svojim tokom, a i mi za njim, muž predaleko, vrijeme je bilo da se djelomično ujedinimo.
Pa ostavljam Split za sobom, ma koliko on meni lijep bio



Inače sam ko kufer, gdje me ostaviš tu zaspem, ipak sam uspjela vidjeti komadiće neba
(tek sad vidim da mi je leća prašnjava, ispravit ću to već)



I slijedeća scena; nizozemski zrak







Stacionirani smo na sjeveru Nizozemske, ali prvo sam htjela obići Amsterdam.
Organi zakona i reda su mi rekli da je Amsterdam premnogoljudan da bi se uopće moglo izbjegavati fotografiranje ljudi u što sam se naknadno i sama uvjerila, ali znam da ovdje ulazim u sivu zonu objava (to ću već drugom turom postava i dokazati)
Zasada, samo prvi susret sa Amsterdamom









Bit će ovo u nastavcima nastavaka