Još smo u Amsterdamu, što ću kad me kupio svojom raznolikošću i šarenilom i rijeci ljudi koja nikako ne staje.
U krugu od 500-injak metara prođete pored uličice stvorene za odmor i čitanje, gotičke crkve, poznatih coffee shopova i Red Light Districta.
I kako ostati ravnodušan? I bez muffina i coffee barova moje putovanje je bilo dovoljno psihodelično
Red Light District me blago rečeno šokirao. Nije da nisam znala kamo hodam, ali taj pogled na izloge kao ženu me jako rastužio. Ne znam njihove priče, ne mogu ni zamisliti njihove sudbine i živote, ne znam sve mi je to djelovalo tako jadno i tužno, a tek trenutak kada se jedan od zastora rastvorio, zgodna plavuša je rukom namještala grudnjak, a pretila se lola sa osmjehom od uha do uha gladio po trbušini i izgubio u masi svijeta.
U uličici je strogo zabranjeno fotografiranje, pogotovo izloga, pa postoji samo jedna moja fotografija na samu uličicu i masi svijeta koja prolazi. (3.po redu)
U razgovoru sa nekim fotografima dobila sam savjet da ako se usudim (jer su kazne velike ako vas uhvate) postoje kutci gdje se može obuhvatiti cijela scena.
Kopkalo me to čak sam se i bavila mišlju da unatoč zabranama škljocnem, čak sam i pravi kut pronašla. Ali nisam mogla. Zbog sebe, ne zbog kazne, zbog cura, zbog svega.
Još možda post, dva Amsterdama, pa ćemo malo sjevernije gdje je sve zelenije :)
Post je objavljen 10.07.2023. u 19:49 sati.