Hiperborealni vjetrovi

<	rujan, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti

Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

27.09.2007., četvrtak

Urum Sai, drugi put

Skriven pod nadstresnicom od sunca koje nepodnosljivo przi, promatram kako sa zemljane cistine, koja se ovdje naziva autobusnim kolodvorom, vjetar podize oblake crvenkaste prasine, nakratko ih zavrti i onda njima nemilosrdno siba prljavi, ruznjikavi gradic. Bez ikakvih turistickih atrakcija, smjestenog na suhoj visoravni među nedramaticnim planinama, zaobisla ga je turisticka groznica koja je preplavila ostatak zemlje i ostavila ga, duha neispranog valovima turista, da na miru zivi svojim vlastitim zivotom.
I dok se prasina zavlaci u pore opustjelog, suncem spaljenog grada, imam osjecaj kao da ce se svakog trenutka prokotrljati par grmova tumbleweeda, a za njima u grad usetati (uginuo konj negdje putem) i glavni junak, sasvim slucajno, na jednom od njegovih lutanja. I dok, bez namjere da ostane dulje no sto je potrebno da casicom ili dvjema viskija spere prasinu iz grla, nonsalantno otresajuci sesir prije nego sto ce uci u saloon, baca pogled na, uz iznimku dva do tri u hladu drijemajuca domoroca, pustu, vjetrom i prasinom sibanu ulicu, odjednom postaje svjestan teske, zlokobne tisine i nekako podsvjesno nasluti da ce se bas ovdje i sada dogoditi nesto sto ce prekinuti njegova lutanja i zauvijek ga sudbinski vezati za ovo suvisno, nikome potrebno mjesto.
Glavnog junaka niotkuda, a sporedne likove, na svu srecu, grad ovoga puta propusta kroz svoje pipke sudbine. I pusta me da nastavim svoja lutanja.

- 12:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.09.2007., petak

Šamana starog sin

Iako je jos uvijek zapanjujuce ljepote, pokazalo se da su valovi turista koji su se zadnjih par godina poceli prelijevati njime, pomalo poceli ispirati duh i sarm starog Luang Prabanga te sam tesko sagrijesio protiv Boga i Domovine i odlucio uzeti placenog vodica te na taj nacin osudio sebe i Jona na se bavljenje turistickim aktivnostima za koje je Laos najpoznatije odrediste u ovom dijelu svijeta; trekkingom (zapravo fensi rijec za najobicnije hodanje) do zabitih sela u kojima se odrzao skoro pa potpuno tradicionalan nacin zivota.
Međutim, cini se da su nam božice, božanstva, duhovi (sveti i oni manje sveti) i Elvis bili skloni te nam dodijelise vodica iz kojeg ubrzo uspjesmo iščeprkati da je odrastao u nekom vrlo zabitom selu visoko u planinama do kojeg ni danas ne postoji cesta, da je kao klinac radio na obiteljskom polju maka (ne, nije onaj za kolace...iako, razmislim li malo, ne bih imao bas nista protiv kolaca s takvim makom) i, najbitnije, da mu je otac šaman. Ilimuga vrač. Kako vam drago. Koji je usto u jednom periodu zivota bio i ovisnik o opijumu.
Tako da smo i Jon i ja, obojica stari samanisti, bili prisiljeni minimalizirati vrijeme predviđeno za divljenje mnogobrelepim pejsažima

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

i pobožno slusati fascinantne price o zlim duhovima koji se usele u tijelo i izazovu bolest te o jos fascinantnijim nacinima da ih se istjera odatle.
Nakratko se bavismo i idejom da iz zahvalnosti sto nam udijelise takvog vodica zrtvujemo bogovima i kakvo prasence,

ali druga strana nije pokazala pretjeranu zagrijanost za sudjelovanje u spomenutom planu pa smo ga odlozili za neku pogodniju priliku.
Eh da, osim duhova, vidjeli smo usput i pokoje selo s prekrasnim kucercima

I prespavali u jedno takvom u selu u koje je nedavno stigao prvi agregat pa se navecer svi skupe u poglavicinoj kolibi koja ima televizor i satelitsku antenu na krovu. Ali ubrzo se zasite tom aktivnošću te se prebace na dobre stare tradicionalne kao sto je sjedenje oko vatre i cuganje laolao-a do ranih jutarnjih sati uz ispustanje povremenih urlika ne bi li omeli san onoj nekolicini turista koje im je nepozvana dosla bauljati po selu.
Cak su i kokosi ujutro izgledale kao da ih pere gadan mamurluk.

- 11:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>