Iako je jos uvijek zapanjujuce ljepote, pokazalo se da su valovi turista koji su se zadnjih par godina poceli prelijevati njime, pomalo poceli ispirati duh i sarm starog Luang Prabanga te sam tesko sagrijesio protiv Boga i Domovine i odlucio uzeti placenog vodica te na taj nacin osudio sebe i Jona na se bavljenje turistickim aktivnostima za koje je Laos najpoznatije odrediste u ovom dijelu svijeta; trekkingom (zapravo fensi rijec za najobicnije hodanje) do zabitih sela u kojima se odrzao skoro pa potpuno tradicionalan nacin zivota.
Međutim, cini se da su nam božice, božanstva, duhovi (sveti i oni manje sveti) i Elvis bili skloni te nam dodijelise vodica iz kojeg ubrzo uspjesmo iščeprkati da je odrastao u nekom vrlo zabitom selu visoko u planinama do kojeg ni danas ne postoji cesta, da je kao klinac radio na obiteljskom polju maka (ne, nije onaj za kolace...iako, razmislim li malo, ne bih imao bas nista protiv kolaca s takvim makom) i, najbitnije, da mu je otac šaman. Ilimuga vrač. Kako vam drago. Koji je usto u jednom periodu zivota bio i ovisnik o opijumu.
Tako da smo i Jon i ja, obojica stari samanisti, bili prisiljeni minimalizirati vrijeme predviđeno za divljenje mnogobrelepim pejsažima
i pobožno slusati fascinantne price o zlim duhovima koji se usele u tijelo i izazovu bolest te o jos fascinantnijim nacinima da ih se istjera odatle.
Nakratko se bavismo i idejom da iz zahvalnosti sto nam udijelise takvog vodica zrtvujemo bogovima i kakvo prasence,
ali druga strana nije pokazala pretjeranu zagrijanost za sudjelovanje u spomenutom planu pa smo ga odlozili za neku pogodniju priliku.
Eh da, osim duhova, vidjeli smo usput i pokoje selo s prekrasnim kucercima
I prespavali u jedno takvom u selu u koje je nedavno stigao prvi agregat pa se navecer svi skupe u poglavicinoj kolibi koja ima televizor i satelitsku antenu na krovu. Ali ubrzo se zasite tom aktivnošću te se prebace na dobre stare tradicionalne kao sto je sjedenje oko vatre i cuganje laolao-a do ranih jutarnjih sati uz ispustanje povremenih urlika ne bi li omeli san onoj nekolicini turista koje im je nepozvana dosla bauljati po selu.
Cak su i kokosi ujutro izgledale kao da ih pere gadan mamurluk.
|