Hiperborealni vjetrovi

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

27.09.2007., četvrtak

Urum Sai, drugi put

Skriven pod nadstresnicom od sunca koje nepodnosljivo przi, promatram kako sa zemljane cistine, koja se ovdje naziva autobusnim kolodvorom, vjetar podize oblake crvenkaste prasine, nakratko ih zavrti i onda njima nemilosrdno siba prljavi, ruznjikavi gradic. Bez ikakvih turistickih atrakcija, smjestenog na suhoj visoravni među nedramaticnim planinama, zaobisla ga je turisticka groznica koja je preplavila ostatak zemlje i ostavila ga, duha neispranog valovima turista, da na miru zivi svojim vlastitim zivotom.
I dok se prasina zavlaci u pore opustjelog, suncem spaljenog grada, imam osjecaj kao da ce se svakog trenutka prokotrljati par grmova tumbleweeda, a za njima u grad usetati (uginuo konj negdje putem) i glavni junak, sasvim slucajno, na jednom od njegovih lutanja. I dok, bez namjere da ostane dulje no sto je potrebno da casicom ili dvjema viskija spere prasinu iz grla, nonsalantno otresajuci sesir prije nego sto ce uci u saloon, baca pogled na, uz iznimku dva do tri u hladu drijemajuca domoroca, pustu, vjetrom i prasinom sibanu ulicu, odjednom postaje svjestan teske, zlokobne tisine i nekako podsvjesno nasluti da ce se bas ovdje i sada dogoditi nesto sto ce prekinuti njegova lutanja i zauvijek ga sudbinski vezati za ovo suvisno, nikome potrebno mjesto.
Glavnog junaka niotkuda, a sporedne likove, na svu srecu, grad ovoga puta propusta kroz svoje pipke sudbine. I pusta me da nastavim svoja lutanja.

- 12:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>