Hiperborealni vjetrovi

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti

Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

30.06.2007., subota

Putem za Pakbeng

Oudom Xai je trebao biti samo usputna stanica za Pakbeng. Ali cinjenica da onamo ide samo jedan autobus dnevno, u trenutku kada smo se obreli tamo, znacila je da cemo u tom neuglednom, prasnjavom, ruznjikavom gradicu morati provesti noc.
Kako to obicno vec i biva s takvim neuglednim, prasnjavim, ruznjikavim mjestima (a mozda i ne samo mjestima), pokazalo se da odise posebnom, vrlo ugodnom, sporom i toplom atmosferom.

Pogotovo cim se malo maknes s glavne ulice.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Sto je svakako trebalo iskoristiti za kupovinu prvog laolaoa.

Isti je laoska, u narodu, sklonom zabavi i pijancevanju, vrlo rasirena i omiljena verzija rakije, uglavnom se radi od rize i uglavnom je iz privatne radinosti. I, za cetiri kune, koliko nas je otprilike kostala flasa, radi se o jednom od najekonomicnijih sredstava za obesvjescivanje na koje sam dosad naisao.

I taman kad smo u hladu bambusa uz potok koji prolazi kroz mjesto nasli pogodno mjesto za prvo laosko pijanstvo, u dokrajcivanju boce nas je omeo napad lokalnih huligana.

Koji su nam ljubazno ponudili prijevoz nazad do mjesta.

Buduci da sam ipak pokoju dekicu tezi od Jona, a plovila sklepana od tri do cetiri bambusa bas i nisu izgledala kao da bi izdrzala tu spomenutu dekicu (a iskreno, za voznju na njima trebalo bi imati nesto bolji osjecaj za ravnotezu nego sto je bio moj u tom trenutku), ja odlucio hvaliti bambusove splavi, ali drzati se kraja te pritom pokupio i uspomenu iz Laosa o obliku komadicka bambusa koji mi je ostao negdje u stopalu kad sam nagazio na granu koja je virila iz pijeska.

I bas me razgalio i podsjetio na ugodne trenutke u OudomXai kada je jedno mjesec i po kasnije isplazio iz stopala.

- 06:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #

22.06.2007., petak

Serpicom do zvijezda. I žaba.

Ponovo disem zrak, a da ga ne moram prije dobro prozvakati, i ponovo gledam zelenjavu, a da nije na tanjuru, dok nas Serpico vozi prema prvome mjestu. Drvene kucice, odsustvo javne rasvjete i tisina. Tisina remecena samo kreketanjem zaba iz obliznjeg potoka. Mrak remecen samo sjajem zvijezda. Dobro vece, dugo se nismo vidjeli. Bar ne u broju vecem od jednoznamenkastog.
Mjesto ostavlja dojam kao da se svi bave samo krijumcarenjem i da nitko ne zeli turiste. Jedina dva konacista nas ne primaju, pokusavamo objasniti ljudima u obliznjoj birtiji sto zelimo, nitko ne govori nijedan od jezika kojima mi raspolazemo (iako sam i dalje uvjeren da su se samo pretvarali da ne znaju kineski), na kraju im uspijevamo odgestuitkulirati da trazimo mjesto za prespavati i odlazimo u potpuni mrak izrovanim zemljanim puteljkom do ilegalnog hotelcica.
Vracamo se u restoran, gdje nas potpuno ignoriraju, sve dok ja ne pokazujem na naslagane gajbe Beerlao, jedine, ali zato izvrsne laoske pive.

Jos da su stolnjaci kockasti...

Blijedo se gledamo s gazdaricom dok smisljamo kako da narucimo nesto za jesti, jer menija nema, a nema ni nikoga drugoga u restoranu da pokazemo sto zelimo...nakon krace tisine, ona izgovara jednu jedinu rijec: “Soup!” “Jeeeeeeeeeee, soup!! Moze!!”
U nevjerici gledam kako gazdarica uzima nacijepana drva i potpaljuje vatru da bi nam pripremila juhu. Odlucujem ostatak zivota prozivjeti u Laosu.
Ludi Japanac, kojeg smo par sati ranije, putem, pokupili, nakon dvije pive pita za zahod tako da stane pred par domacih koji pored nas gledaju televiziju i vrlo im zorno prikaze sto mu je na umu. Placem od smijeha i istovremeno ocekujem da nas zestoko istamburaju zbog opscenosti i izbace na ulicu. Ponovo placem od smijeha kad, isti taj Japanac, dok na povratku promatramo zvijezde, upada u jarak, gubi kljuceve i onda rukom desetak minuta ceprka po crnoj, smrdljivoj, sluzavoj vodi, vadeci zestoko usmrdjene, poluraspadnute komade smeca raznovrsnog porijekla.
I potom jutarnje cekanje autobusa, za kojeg ne znamo kada ce i hoce li uopce doci, a jos manje gdje bi trebao stati, jer nigdje nema oznacene autobusne stanice, pa cekamo nasred ulice.

- 10:40 - Komentari (16) - Isprintaj - #

10.06.2007., nedjelja

Lao

Lao, jer Laos je pogresan naziv, koji se izrodio iz pogreske neke neuke, indolentne, birokratske, francuske kolonijalisticko-imperijalisticke svinje, je iznimno siromasna, zaostala, nerazvijena, neurbanizirana komunisticka zemlja, skoro pa nepostojece infrastrukture, veci dio cijeg stanovnistva se bavi poljoprivredom na najprimitivniji nacin, proizvodeci hranu samo za vlastite potrebe, zivi izvan dosega asfaltiranih cesta, mnogi potpuno izvan dosega cesta, bez struje (iako se u zadnje vrijeme pomalo pocinju koristiti agregati), vodovoda i kanalizacije (hm, logicno, sto ce ti kanalizacija ako nemas vodovoda), u naizgled klimavim, sklepanim kucama od grubo, rucno obradjenih greda, zidova (ako se to moze tako nazvati) od bambusa i slamnatih krovova.
Jednom rjecju: savrsenstvo.

- 17:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #

03.06.2007., nedjelja

Sodoma, Balkan i Gomora

Vracamo se nakratko iz kaoticnog Laosa u ne bitno drukciji Wuhan (barem u pogledu kaoticnosti) e da bismo izvijestili o sokantno nemoralnom, razvratnom i za drustveni moral pogubnom ponasanju zlih stranaca.
U petak (Tomakah, to je onaj petak kad sam trabao ostati trijezan. E pa nisam.) smo mogli posvjedociti nemoralnom ponasanju na tulumu pod radnim imenom "upitne odluke". Neka slike govore same za sebe:

na svu srecu je bilo i nas starijih i ozbiljnijih koji smo pazili da se situacija ne otme kontroli

a i vodili racuna i o cistoci i urednosti, koje su, kao sto je dobro poznato, pola zdravlja

medjutim, unatoc svim naporima, situacija se polako pocela otimati kontroli te su se neke djevojke pomalo raskalasile

a mogle su se primijetiti i druge zabrinjavajuce pojave

da bi na kraju sve pocelo nalikovati na jako ruznu nocnu moru

A samo dva dana ranije, tisucljetna se kineska civilizacija nasla na samom rubu propasti jer je konacno organiziran dugo najavljivani, veliki "balkan party". Balkanaca u Wuhanu ukupno, brojkama i slovima: Albanaca, komada dva; Bosanka, komada jedan; Makedonaca, komada dva (zapravo samo jedan, jer je ovaj drugi neki pametan i knjiski covjek koji se, kao sto vec cesto biva slucaj s takvima, istrosio s vremenom pa ga ne interesiraju priredbe te vrste) i Rvata, komada dva. I Gruzijac koji je bio zvijezda veceri i zasluzio pocasnu titulu Balkanca. I par tuceta znatizeljnika koji su odlucili da bi bilo steta propustiti priliku za napijanje uz barbarske zvuke Balkana.
Cak nam je sivo wuhansko nebo bilo sklono te se te veceri, svega pola sata po pocetku otvorilo najvecim potopom u zadnjih nekoliko mjeseci. Te sam ostatak noci proveo uz zvuke rodnog kraja, mokar do koze i sretan ko prase, uglavnom ovako:

- 15:18 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>