Marketing
Putem za Pakbeng
Oudom Xai je trebao biti samo usputna stanica za Pakbeng. Ali cinjenica da onamo ide samo jedan autobus dnevno, u trenutku kada smo se obreli tamo, znacila je da cemo u tom neuglednom, prasnjavom, ruznjikavom gradicu morati provesti noc.
Kako to obicno vec i biva s takvim neuglednim, prasnjavim, ruznjikavim mjestima (a mozda i ne samo mjestima), pokazalo se da odise posebnom, vrlo ugodnom, sporom i toplom atmosferom.
Pogotovo cim se malo maknes s glavne ulice.
Sto je svakako trebalo iskoristiti za kupovinu prvog laolaoa.
Isti je laoska, u narodu, sklonom zabavi i pijancevanju, vrlo rasirena i omiljena verzija rakije, uglavnom se radi od rize i uglavnom je iz privatne radinosti. I, za cetiri kune, koliko nas je otprilike kostala flasa, radi se o jednom od najekonomicnijih sredstava za obesvjescivanje na koje sam dosad naisao.
I taman kad smo u hladu bambusa uz potok koji prolazi kroz mjesto nasli pogodno mjesto za prvo laosko pijanstvo, u dokrajcivanju boce nas je omeo napad lokalnih huligana.
Koji su nam ljubazno ponudili prijevoz nazad do mjesta.
Buduci da sam ipak pokoju dekicu tezi od Jona, a plovila sklepana od tri do cetiri bambusa bas i nisu izgledala kao da bi izdrzala tu spomenutu dekicu (a iskreno, za voznju na njima trebalo bi imati nesto bolji osjecaj za ravnotezu nego sto je bio moj u tom trenutku), ja odlucio hvaliti bambusove splavi, ali drzati se kraja te pritom pokupio i uspomenu iz Laosa o obliku komadicka bambusa koji mi je ostao negdje u stopalu kad sam nagazio na granu koja je virila iz pijeska.
I bas me razgalio i podsjetio na ugodne trenutke u OudomXai kada je jedno mjesec i po kasnije isplazio iz stopala.
Post je objavljen 30.06.2007. u 06:07 sati.