Hiperborealni vjetrovi

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

27.04.2007., petak

Taj mračni predmet želja (Kim)

Beijing. 23.4. oko 10 navečer:

drrrraiiiiiiiiiinnnnnnnnnniiiiiiiiikhhhhhhhhhrrrmmmmmmmmmmmmmmskriiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii plinkiiiiiiiiiplonkiiiiiikkkkhhhhhhrrrrrrrrrghkrmngkkkkkhhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii....





- 12:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #

14.04.2007., subota

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Svima onima (a prepoznat ce se) koji se na blogovskim strancama ..urče odlascima na koncerte za koje bih dao desno jaje (ili mozda ipak lijevo, ne sjecam se sad tocno u koje sam se ono gadno kresnuo kad sam onomad sletio s bicikla) te ispijaju zivce nama, gradjanima treceg svijeta, reda i svega ostalog treceg, kojima je najveci dogadjaj godine kad nam iz Treceg Rajha stignu the4sivits (splati se provjerit na webu, pogotovo rijeci pjesama, plakao sam od smijeha. I ne samo od smijeha).

Ali zato

Beijing. 23.4. Sonic Youth

I karta mi je v žepu.

te stoga jos jednom


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Morao sam. Toliko su mi vec zivce popili da sam se skoro rasplakao kad su krenule glasine da ce Ministarstvo Straha zabraniti koncerat. Ali niijee! :polakoseudaljavapjevuseci"najpobegnenajpobegne..."dokudaljinivecjakefučkačrniajzlinban:


- 10:51 - Komentari (13) - Isprintaj - #

03.04.2007., utorak

Kad Jinghong varoš zazeleni

Jinghong, grad vjecnog ljeta, te samim time i vjecnog zelenila, grad koji je nepogresivo kineski, a opet nije, ulica zatrpanih palmama, motoristima, zivotom koji se odvija na ulici i veseloscu. Grad u kojem nekako iza svakog ugla ocekujes da ce se odjednom ukazati ocean. Umjesto njega, jer ipak je do prvog tisucinjak kilometara, Mekong. Mocni Mekong, koji ce biti nas stalni pratilac, ili mi njegovi, iducih nekoliko tjedana.
Jos jedna egzoticna trznica krcata istim takvim vocem (napravio totalni genocid, ako ste se pitali), meditiranje pod Jogi drvetom, grubo podsjecanje da smo jos uvijek u Kini po nailasku na rampu na cesti i cuvara koji nam brani prolaz, bolomi (jackfruit po englestini) koji se tvrdoglavo opire svim nasim pokusajima da ga otvorimo u sumi kaucukovca, utvrdjivanje po, konacno uspjesnom, otvaranju istog u sobi, da je nezreo (mjkuliimprodavackukinesku), prvo mocenje nogu u, od tibetskih snjegova jos uvijek ledenom, Mekongu, kvazifilozofske rasprave na rubu jezerca vrlo sumnjive boje uz pivu i kinesku verziju hotelskoterasnih gazera, neuspjesan pokusaj upadanja za dzabe u botanicki park pod izgovorom da smo student i invalid (iako nismo nista lagali), odustajanje od preskakanja ograde (student nije bio raspolozen, invalid imao najozbiljniju namjeru), prvi susret s kucama na stupovima, koje ce nam, iako tog trenutka to jos nismo znali, takodjer biti stalni pratioci iducih tjedana, magicno vece na magicnom trgu magicnog seoca uz magicnu hranu, magicne lokalne djevojke i pivu, mozda ne bas magicnu, ali pivu koja je svakako pripomogla da sve ostalo bude jos magicnije nego sto bi inace mozda bilo,

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

utrka nas trojice na biciklima s motor-trokolicom na povatku nazad i Kineskinje...eh...Kineskinje koje u ovom trokutu Kina-Burma-Laos, uopce ne izgledaju kao Kineskinje...vec...hm...izgledaju tako da pri pojavi neke od spomenutih jedinki u vidokrugu, centralni sustav upravljanja trenutacno i potpuno zakazuje i sve se komande u cjelosti prebacuju na pomocnog pilota. Sto bas i nije bezopasno jer je ovaj potonji poznat po donosenju prilicno iracionalnih odluka. Stoga zakljucujem da je ipak bolje tako, da ja krenem polako....


- 07:55 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>