Marketing
Kad Jinghong varoš zazeleni
Jinghong, grad vjecnog ljeta, te samim time i vjecnog zelenila, grad koji je nepogresivo kineski, a opet nije, ulica zatrpanih palmama, motoristima, zivotom koji se odvija na ulici i veseloscu. Grad u kojem nekako iza svakog ugla ocekujes da ce se odjednom ukazati ocean. Umjesto njega, jer ipak je do prvog tisucinjak kilometara, Mekong. Mocni Mekong, koji ce biti nas stalni pratilac, ili mi njegovi, iducih nekoliko tjedana.
Jos jedna egzoticna trznica krcata istim takvim vocem (napravio totalni genocid, ako ste se pitali), meditiranje pod Jogi drvetom, grubo podsjecanje da smo jos uvijek u Kini po nailasku na rampu na cesti i cuvara koji nam brani prolaz, bolomi (jackfruit po englestini) koji se tvrdoglavo opire svim nasim pokusajima da ga otvorimo u sumi kaucukovca, utvrdjivanje po, konacno uspjesnom, otvaranju istog u sobi, da je nezreo (mjkuliimprodavackukinesku), prvo mocenje nogu u, od tibetskih snjegova jos uvijek ledenom, Mekongu, kvazifilozofske rasprave na rubu jezerca vrlo sumnjive boje uz pivu i kinesku verziju hotelskoterasnih gazera, neuspjesan pokusaj upadanja za dzabe u botanicki park pod izgovorom da smo student i invalid (iako nismo nista lagali), odustajanje od preskakanja ograde (student nije bio raspolozen, invalid imao najozbiljniju namjeru), prvi susret s kucama na stupovima, koje ce nam, iako tog trenutka to jos nismo znali, takodjer biti stalni pratioci iducih tjedana, magicno vece na magicnom trgu magicnog seoca uz magicnu hranu, magicne lokalne djevojke i pivu, mozda ne bas magicnu, ali pivu koja je svakako pripomogla da sve ostalo bude jos magicnije nego sto bi inace mozda bilo,
utrka nas trojice na biciklima s motor-trokolicom na povatku nazad i Kineskinje...eh...Kineskinje koje u ovom trokutu Kina-Burma-Laos, uopce ne izgledaju kao Kineskinje...vec...hm...izgledaju tako da pri pojavi neke od spomenutih jedinki u vidokrugu, centralni sustav upravljanja trenutacno i potpuno zakazuje i sve se komande u cjelosti prebacuju na pomocnog pilota. Sto bas i nije bezopasno jer je ovaj potonji poznat po donosenju prilicno iracionalnih odluka. Stoga zakljucujem da je ipak bolje tako, da ja krenem polako....
Post je objavljen 03.04.2007. u 07:55 sati.