Hiperborealni vjetrovi

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Hiperborealni? Hyperborea je prema starogrčkoj predaji zemlja vječnog sunca i ljeta, a nalazi se, kao što to i ime kaže, negdje iza sjevernih vjetrova. Prema jednoj od teorija, riječ je o Kini.
Vjetrovi? Možda i nisu baš sjeverni, ali mojim dolaskom ovamo definitivno su postali mnogo učestaliji. A ovako lagani lahor, eto, dopire čak i do domovine.

Povijest bolesti
Ubrzo pošto sam došao ovamo (Kina, Wuhan), ukratko sam opisao svoje prve dojmove i, poslavši im to na e-mail, zagnjavio svoj najuži krug poznanika. Budući da mi se dopalo to prvo iskustvo, malo pomalo sam počeo eksperimentirati sa sve većim i učestalijim tekstovima te time maltretirati sve veći i veći broj ljudi. Kako to obično i biva, ubrzo sam mahnito zlostavljao sve do čijih sam e-mailova mogao doći. Danas, nakon više od godine dana zlostavljačkog staža, svjestan sam da mi više nema povratka nazad, da sam ovisnik i da me ove dosadašnje doze više ne mogu zadovoljiti. Da, došlo je vrijeme da počnem pisati blog.

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Kombiji. Kabrioleti. Kupei...
Flaširani svjetovi.
Očevi. I sinovi.
Parlamenti
Filijale. Uredi. Birokrate.
Svjetovi. Maleni. Ali ne u bocama.
glupani
kentakislimovi
Vjetrovi. Samo.
djedovi
sajmišća
strinovi
talibanovi
koff-koffeinovi
ne odveć bijelo
osloboditelji
Dernistori
Depozitorijumi

Vrijeđajte autora u četiri oka: pklatg@gmail.com

20.02.2006., ponedjeljak

Četverac s alkoholu sklonim kormilarom (drugi)



Čini li piva čovjeka

Vlak ide iz Beijinga za Zhangjiang. Koji je skoro na krajnjem jugu. I cini se da se i oni pridrzavaju onog zakona o grijanju jer ga ubrzo iza Wuhana iskljucuju. Skoro cijelu noc se smrzavam u svom sjedistu, pokusavajuci se ugrijati ispijanjem golemih kolicina vruce vode. Negdje oko cetiri ujutro sam ipak dovoljno umoran da bih, otupio na hladnocu, uspio zaspati i koji sat kasnije, u zoru, probudivsi se otkriti da se vozimo kroz prvi lijepi krajolik koji sam dosad vidio u Kini (lazem, bilo je i u Secuanu zgodnih krajolika). Cak je pomalo i bajkovit. Podsjeca me na onaj iz zavrsetka epizode Corta u Kini. Ili na krajolike iz filmova Johna Forda, ali zamijenite pustinju secernom trskom. Nepregledna, blago valovita ravnica, potpuno pokrivena secernom trskom iz koje vire stotinjak metara visoke kamenite gljive. Nazalost, nakon dvadesetak sati stocnog vagona, smrzavanja i ispijanja litara vruce vode, to mi nije bilo dovoljno da bih suzbio nabujalu mizantropiju. Trebalo mi je nuzno nesto da se osjetim kao covjek. A ne kao Kinez. Naisavsi u setnji vlakom na vagon-restoran, znao sam sto mi treba. I inace su mi dragi vagon-restorani jer me podsjecaju na vremena kad je dokona evropska gospoda u potrazi za lijekom protiv dosade Orient-ekspresom putovala na egzoticni istok. Pa cak i James Bond, ali on Balkan-ekspresom i u suprotnom pravcu. (Jedna noc smrzavanja u prljavstini i guzvi, i odma' postajem snob. Sramota.) Ali dok sam s pivom u ruci promatrao, jutarnjim suncem okupana, simpaticna seoca kroz prozor vagon-restorana, cijeli je svijet ponovo postao saren i pun mirisa i okusa.

- 02:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>