Buduci da ovu namjeravam docekati u, uobicajeno, alkoholiziranom stanju te da stoga sumnjam da ce biti nekih dogadjaja vrijednih prepricavanja, a ako ce slucajno i biti, ne vjerujem da cu se ja toga sjecati, mozda je bolje da se vratim malcice u proslost i opisem dozivljaje s proslog doceka Nove godine:
Spavao sam.
Naime, u to sam vrijeme jos bio relativno friski ovdje i nisam bas poznavao obicaje domacih, a buduci da sam bio jedini stranac na svome faksu, nisam imao s kime drugime ici tulmariti pa sam cekao da vidim hoce li netko od Kineza organizirati kakav tulum. Nisam jos znao da njih zabole za ovu nasu novu godinu. Imaju oni svoju. Zapravo, u zadnje im vrijeme Bozic sluzi za izlaske. A buduci da oni ne rade tulume, to podrazumijeva odlazak na veceru. Eventualno se ode i na karaoke. I tako, shvativsi da cu, ne zelim li cijelu vecer provesti u sobi, sam morati nesto organizirati, odlucio ja pozvati kolege iz laboratorija na veceru. Na svu srecu sam onda jos bio u manjem labu sa svega desetak ljudi, a i ovo je ipak Kina, pa me sve skupa izaslo oko 100 kuna. A nakrkali se cisto pristojno. Al ne bi to tak proslo da medju njima nisam samo ja bio pijanac. (Sad sam, u novom labu, konacno sretan u drustvu sebi slicnih, alkoholu sklonih bica (samo ne znam sta ce da se desi ako jednom polude od silnoga pica)). Tako da je cijeli krkanluk, racunajuci i one moje dvije pive (nije mi gust, samome), zavrsio vec oko desetke. Znaci u krevetu vec oko jedanaestice.
Hm, ako malo razmislim, zapravo i nije istina da sam Novu docekao u krevetu. Barem ne onu vasu. Buduci da sam taman negdje u trenutku kad ste vi drmusali sampanjce (a oni sretniji i kojesta drugo) s frendom po imenu Xu Wei izasao u najhladnije jutro godine (ispod -5 po mojoj procjeni, a to su ovdje prilicno extremne temperature) i otputio se u drugi dio grada, odakle smo u svadbenoj povorci od 5-6 auta (ipak su auti u Kini jos uvijek luksuz - ovo je cak bila gospodska svadba) krenuli u obliznji gradicak pokupiti mladu. Putem sam zakljucio da se stvarno nemamo kaj zaliti na nase autopute jer su neravnine i rupe na kineskim stvarno impozantne. Rupama i drmusanju unatoc, ipak sam uspio na poljima kroz koja smo se vozili uociti nekoliko minijaturnih dvo i trokatnica po metar i po visokih, ali inace po svemu identicnih normalnim kucama. Vidjevsi moje zbunjeno lice Xu Wei mi je objasnio da tako izgledaju kineska groblja. Tu i tamo po par grobova na livadi (to mi se dopada puno vise nego nasa groblja), ali onda pojedinci svojim pokojnicima izgrade minijaturne kuce da imaju u cemu zivjeti na onome svijetu. Putem sam uocio i da Kinezi imaju suptilnije metode od onih nase drzave za suzbijanje prometnih nesreca: uslikaju okrvavljene i izmrcvarene zrtve na na licu mjesta i to u obliku postera povjesaju uz autocestu. Nisam to dalje gledao jerbo sam se prepao da necu moci sudjelovati u svadbenom rucku, a to bi bila prava steta.
Dosavsi pred mladenkinu kucu, prosli smo kroz, i u nas uobicajenu, proceduru ritualnog pregovaranja oko mlade i nasilnog provaljivanja u kucu. Nakon dvadesetak minuta natezanja, ukazala se i ona u, po obicaju u svemu pretjeranoj, vjencanici. Osim u predjelu rukava. Naime, vjencanica je bila potpuno bez istih. Vec sam spomenuo da je to jutro bilo iznimno hladno i bio sam prilicno smrznut, ali vidjevsi nju, zakleo sam se da se definitivno nikada necu udavati u vjencanici bez rukava. Sad je dosao dio gdje roditelji ritualno spaljuju nekakve papire (da bi umirili duhove predaka ili tako nesto...) i onda mladenci moraju preci preko tih izgorjelih ostataka. Ja sam cijelo vrijeme skicao hoce li koji od jos zazarenih papira uspjeti zapaliti vjencanicu (jerbo se ova, naravno, vukla po podu). Potom je cijela povorka krenula dalje kroz selo (kuca je na samom rubu grada tako da to mozemo nazvati selom) jer tradicija zabranjuje vracanje istim putem kojim smo dosli. Predvodjeni mladenkom, cije su poplavjele ruke dotad vec bile u izrazitom kontrastu s bijelom vjencanicom, a praceni petardama (Kinezi su potpuno ludi za petardama i vatrometima - oni vole reci da su izmislili barut samo da bi ga koristili za vatromete), zapravo petardicama povezanim u par metara dugacke redenike (izgledaju kao municija za "sarca", a bogami i zvuce tako) koje su vukli za sobom. Odma su me podsjetili na Batu, kako je sa sarcem u jednoj i parmetarskim redenikom u drugoj ruci jurisao na Svabe. Tu nije bilo Svaba, ali su svi psi zbrisali u kucice, a kokosi su obarale rekorde u daljinskom letenju. Stvarno nisam znao da kokosi mogu tako letjeti. Unatoc zvucnoj podlozi kao da smo se nasli usred bitke na Sutjesci, osjecao sam se i vise nego dobro, uglavnom zahvaljujuci cinjenici da je cesta bila puna kravljih govana. I to ne bilo kakvih; nase krave ostavljaju "torte" na cesti, ali ovo su, prigodno, bile prave svadbene trokatnice pa i cetverokatnice. Znam, znam, sada cete reci da bas i nije normalno da se covjek zbog kravljih govana na cesti (ma koliko impozantna ona bila), osjeca dobro. Ok, i sam sam se malcice zabrinuo nad tom cinjenicom, ali kaj mogu, u Wuhanu su ceste uglavnom zasrane od dvonoznih zivotinja pa su mi usfalila govna ovih cetveronoznih. Reko bi Balasevic: "Negde u Braci je paorski koren; volije konje i zemlju neg’ljude."
Buduci da dotad nije bilo nikakve zakuske, izgladnjeli smo se vratili u Wuhan. Tamo smo nazocili vrlo zabavnom obicaju da se mladozenjina rodbina izmjenjuje u nosenju mladenke od auta do kucnog praga. Zabavnom, uglavnom zahvaljujuci neuspjelim pokusajima pripitih sredovjecnih Kineza da ovu natovare na ledja (njoj vjerojatno nije bilo tako zabavno). Pred kucom ju je preuzeo mladozenja, e da bi je, kao sto to obicaj i nalaze, prenio preko praga. Jedini je problem u tome sto su, u vrijeme kad se obicaj uvrijezio, kuce uglavnom bile prizemnice, a ovo se dvoje useljavalo u stan na petom katu! U tom trenutku mi je postalo jasno zasto su Kineskinje tak mrsave – pa niko ih ne bi zenio! Prvo bi na tri mjeseca moro otic na visinske kondicijske pripreme pa tek ondak svadba. A zamisli tek da ti zapadne kakva stokilasica…do treceg kata bi obudovila!
E i sad je konacno dosao red na ono najbitnije - rucak. (Uocite da se nigdje ne spominje odlazak bilo maticaru, bilo u nekakvu crkvu ili ikakvo drugo potpisivanje papira. Iako su im svadbe po svemu ostalom inferiorne nasima, to mi se definitivno dopalo.) Upravo sam rekao da su im svadbe po svemu inferiorne nasima? E pa lagao sam. Rucak je bio mnogo mastovitiji nego sto je to uobicajeno unas. (Cast iznimkama.) Sto ne znaci nuzno i da je bio bolji, ali zato sam po prvi puta u zivotu jeo kornjacu. I prilicno je dobra. Iako, kad je dosla na stol nije bila u prepoznatljivom stanju pa mi je Xu Wei pokusao objasniti da je to vodena zivotinja s oklopom ("shell") iz cega sam ja shvatio da je rijec o skoljkama. Mozete pretpostaviti da sam bio prilicno iznenadjen kad sam poceo jesti i otkrio da te skoljke imaju kosti! Inace sam zakljucio da nikad necu shvatiti kineske kulinarske navade jer su pecenu patku (znaci nesto cemu ne trebaju bas nikakvi zacini!) totalno upropastili pretjeranom kolicinom istih, a istovremeno servirali kuhane fileke bez ikakvog zacina. Cak bez ikakvog umaka! Ne kazem da su bili sasvim losi, ali…(kvragu, bas bi si sad mazn'o spek fileke. Sa zganjcima. A do prvih mi je par tisuca km. Grmbl. 'Bes takav zivot.)
Buduci da ne znam dovoljno jezika, s ostalim sam ljudima za stolom komunicirao na univerzalnom jeziku svih inteligentnih bica; kad god ti ponude pice, rukom im pokazes "Samo toci!" Zavrsilo je tako da sam pricao na ruskom (bolje receno hrvatskom s ruskim naglaskom ponekad ubacujuci pokoju rusku ili cesku rijec koje bih se sjetio) s Kinezom koji je naucio par ruskih rijeci negdje u 50-im, prije prekida rusko-kineskog prijateljstva. Na rastanku smo se svi srdacno izrukovali i samo sto se nismo izljubili. Jedina je mana bila sto je to bilo vec oko 4 popodne! Stvarno sramotno. Trebalo bi kineze poslati kod nas na tecaj iz svadbi. I tek mi je putem nazad upao u oci jedan vrlo bitan detalj; naime, Kinezi u prometu stalno trube, imali razloga za to ili ne. A dok smo se vozili u svadbenoj povorci nitko ni jednom nije zatrubio!!???
Reko bi Obeliks: "Bas su sasavi ovi Kinezi."
|
