ninč

četvrtak, 18.01.2007.

srijeda, 17.01.2007.

Poznati evanđeoski kršćani

Evo primjera jedne poznate osobe koja se javno deklarira kao nanovo rođeni evanđeoski kršćanin nogometaš Kaka. Ovo je poznata scena s pretprošlog svjetskog nogometnog prvenstva kad su nakon dobivenog finala 4 brazilska igrača (Kaka, Edmilson i još dvojca) kleknuli na teren i zahvalili su Bogu, a kad su ustali svi su ispod dresova na majcama imali natipse tipa "I belong to Jesus", "Jesus loves You"

Pokušat ću negdje naći njegovu osbnu priču o tome kako je postao kršćanin.

Tisuću riječi

Ljudi kažu da slika vrijedi tisuću riječi, pa ću ja to iskoristiti za ovaj post!!! Što će reći da dok ovo gledate gledate tisuću riječi koje kažu Isus Krist Sin Božji i Spasitelj!
ps* na grčkom jeziku prva slova tih riječi sačinjavaju riječ Ihtus što znači riba, zato je jedan od rpvih znakova kršćanstva bila riba.

At the Foot of the Cross

Fearing the battle was over
And I'd already lost the war,
I was tired of trying and failing.
I just couldn't fight anymore.

So, dragging my battle-scarred body,
I crawled to the foot of the cross.
And I sobbed. 'Oh please, Father forgive me.
But I tried...I tried.. and still lost.'

Then the air grew silent around me.
I heard his voice just as clear as the dawn:
'Oh, My child, though you are tired and weary,
You can't stop, you have to go on.'

At the foot of the Cross , where I met Him,
At the foot of the Cross, where He died,
I felt love, as I knelt in His presence .
I felt hope, as I looked in His eyes.

Then He gathered me lovingly to Him,
As around us God's light clearly shone.
And together we walked though my lifetime
To heal every wound I had known.

I found bits of my dreams, long forgotten ,
And pieces of my life on the floor.
But I watched as He tenderly blessed them,
And my life was worth living once more.

I knew then why I had been losing.
I knew why I had not grown.
At the foot of the Cross came the answer:
I'd been fighting the battle alone .

At the foot of the Cross, where I met Him,
At the foot of the Cross, where He died,
Then I knew I could face any challenge
Together--just my Lord and I.

Još citata...

"Faith is seeing the invisible, but not the nonexistent."

A.W. Tozer

"Feelings come and go, and when they come a good use can be made of them: they cannot be our regular spiritual diet."

C.S. Lewis

"God hath given to man a short time here upon earth, and yet upon this short time eternity depends."

Jeremy Taylor (1613-1667)
The greatest proof of Christianity for others is not how far a man can logically analyze his reasons for believing, but how far in practice he will stake his life on his belief.

T. S. Eliot (1888-1965)

I am not what I ought to be. I am not what I want to be. I am not what I hope to be. But still, I am not what I used to be. And by the grace of God, I am what I am. John Newton (1725-1807)

utorak, 16.01.2007.

Par dobrih citata

"Either sin is with you, lying on your shoulders, or it is lying on Christ, the Lamb of God. Now if it is lying on your back, you are lost; but if it is resting on Christ, you are free, and you will be saved. Now choose what you want."

Martin Luther

He works on us in all sorts of ways. But above all, He works on us through each other. Men are mirrors, or "carriers" of Christ to other men. Usually it is those who know Him that bring Him to others. That is why the Church, the whole body of Christians showing Him to one another, is so important. It is so easy to think that the Church has a lot of different objects - education, building, missions, holding services... The Church exists for no other purpose but to draw men into Christ, to make them little Christs. If they are not doing that, all the cathedrals, clergy, missions, sermons, even the Bible itself, are simply a waste of time. God became man for no other purpose. It is even doubtful, you know, whether the whole universe was created for any other reason.

C. S. Lewis

The Eagle soars in the summit of Heaven,
The Hunter with his dogs pursues his circuit.
O perpetual revolution of configured stars,
O perpetual recurrence of determined seasons,
O world of spring and autumn, birth and dying!
The endless cycle of idea and action,
Endless invention, endless experiment,
Brings knowledge of motion, but not of stillness;
Knowledge of speech, but not of silence;
Knowledge of words, and ignorance of the Word.
All our knowledge brings us nearer to our ignorance,
All our ignorance brings us nearer to death,
But nearness to death no nearer to God.
Where is the Life we have lost in living?
Where is the wisdom we have lost in knowledge?
Where is the knowledge we have lost in information?
The cycles of Heaven in twenty centuries
Bring us farther from God and nearer to the Dust."

.T. S. Eliot, "The Rock"

Put putujem....

Vjerovatno većina ljudi se neće složiti sa mnom ali ja bš nisam tip za putovanja. Evo nalazim se na poslu na kojem mi se često pružaju prilike za putovanja, a ja kad dođe do toga sam koma. Mislim lijepo je meni sve to, ali sam taj čin prije putovanja i putovanje mi je . Najčešće kad se vratim s nekog puta bude mi lijepo, ali prije toga... Neki će mi reći da je to jer sam težak za promjene i mislim da jesam. Što je zapravo nekako čudo jer mislim da imam malo avanturističkog duha u sebi, samo je problem započinjanje avanture. A druge s druge strane volim da su stvari oko mene uredu i reklo bi se da sam u kontroli. Čudan mix. E sad još je čudnije kad znam da sam si sam odabrao ovaj posao gdje moram putovat . Ah...
Do prije par mjeseci nisam nikad letio avionom i onda je došlo moje prvo putovanje. Putovao sam u Estoniju. Prvo, avion je bio propelerac. E sad ja sa, avione viđao na televiziji, lijepi veliki prostrani, a kad ovo čudo od aviona kao da sam ušao u ZET-ov autobus, i to one starije verzije. Usko, klaustrofobično. No, dobro. Iskreno nisam se bojao jer nisam znao kaj me čeka, ali imao sam zgrčen želudac. Upali on propelere i počne sve se tresti, bučati. I to sam preživio. Polijetanje - nitko mi ga nije opisao. Ubrzanje po pisti i uzlijetanje - imao sam osjeća da mi netko premješta unutarnje organe! Još sam ja nadobudno tražio mjesto uz prozor. Pokušao sam gledati za vrijeme polijetanja kroz njega ali - bed idea! Uglavnom poletili smo i onda se on počeo izravnavati ili kaj ja znam kaj već opet operacija organa. Kad smo se smirili gore negdje na 4-5ooo metara, pogled je prekrasan. Stvarno tad vidiš još bolje ljepotu Božjeg stvaranja, kao što kaže psalmist:

Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako se otac smiluje dječici,
tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k’o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Al’ ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
Jahve u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća" Ps 103

No, dobro letim ja tako, poslužili su nam nešto su valjda trebali biti sendviči ali su se stisli u pranju i pri tome izgubili sav okus. Došlo vrijeme za slijetanje u Prag. Šta da kažem u Prag nismo sletili već smo LUPILI!! I pri toj brzini još smo i naglo zaokrenuli u desno, jer se valjda pilot sjetio da bi trebao skrenuti prema pisti!! Uglavnom, ovi koji su sa mnom putovali rekli su da im je to bilo najgore slijetanje ikad!! Moje prvo...hm. Hajde, došao sam sebi u Pragu i vrijeme je za let do Tallinna. Ovaj put bio je "pravi" avion, Boing 7 nešto 7. Ali, gle počelo nevrijeme nad Pragom. Ovaj put sam bio spreman za polijetanje, ali bilo je puno brže od onog propelerca. I naravno zbog nevremena bie su turbulencije. Moji supu(a)tnici samo su mi se okrenuli i nasmijali i rekli "Stvarno nemaš sreće". Ja nisam paničario već sam samo gledao reakcije ostalih u avionu i kad sam vidio da nitko ne šizi i viče "We are all gonna die" bio sam cool.
U međuvremenu sam putovao još 4 puta avionom i situacija se malo popravlja. Ali zanimljivo je dok si gore i gledaš kroz prozor i razmišljaš si kako te samo tih 5-6 cm plastike i metala dijeli od...well you get the picture.
I da zaključim za tri tjedna opet putujem u Englesku. A ko' mi kriv...

ponedjeljak, 08.01.2007.

Par misli

"Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga" reče jednom netko mudar u Bibliiji.
Fakat to je istina. kako čovjek može znati koliko je snažan ako mu snaga ne dođe na kušnju. Međutim vrlo lako se možemo iznedati kad naša snaga dođe na kušnju, jer možemo se ufuravati i misliti kako imamo. možemo, znamo nešto ali kad to dođe u kušnju stvari se razotkriju!
Cijela poanta bi trebala biti da ona snaga u koju se uzdamo nas može izvuči kad je najpotrebnije. Preneseno na npr. Boga. Ako kažem da vjerujem, a vjerujem, ako kažem da je moja snaga u Bogu, odnosno u mojoj vjeri u Njega, a je, onda bi u trenutcima krize moja snage trebala ostati, tj. moja vjera. Ali ako u trenutcima krize moja snaga nestane onda mi je to znak da moja vjera i nije tako jako kako sam ja mislio!? Hm...možda je to i način na koji mi Bog daje do znanja da vjera/snaga za koju sam ja mislio da je nešto i baš nije nešto!
Znači li to da objek moje vjere nije dovoljan da me izbavi ili moja vjera nije dovoljna? Znam da je Bog rekao damu "ruka nije prekratka da izbavi" znači da moja vjera nije dovoljno jaka.
I što sad? Zbedirati se i pas u depru ili izvuči zaključak iz svega i poraditi na svojoj vjeri!

Ponedjeljak....

Moja razmišljanja o ponedjeljku mogla bi se izraziti s

petak, 05.01.2007.

Tko ima uho neka čuje...

Jeee...ili zašto volim petak

Evo nekoliko misli o petku i tjednu uopće. Kroz godine sam razvio svoje misli o tjednu. POnedjeljak - živi užas i samo postoji da bi ljude podsjećao na protekli vikend. Utorak - čovjek se već pomiri da je vikend prošao i da treba raditi. Srijeda - sredina tjedna, lagano me već hvata umor i sjeta za vikendom. Četvrtak - uz ponedjeljak valjda najgori dan u tjednu! Zašto - zato što sam već dobrano umoran i znam da je kraj blizu, ali nije skroz jer me čeka još jedan dan!! Baš dan za mučenje. Petak - u petak ću preživjeti sve, samo zato što je petak. I to je valjda jedini dan kad se budim i dolazim na posao s osmjehom od uha do uha (inače sam ).
BTW, volim vikende

četvrtak, 04.01.2007.

Long time no see

Evo kao što moj naslov kaže long time no see.
Hmm....dobro više od godinu dana.
Ali eto opet me čopila želja da malo pisakaram....
U voih godinu dana mnogo toga se novog desilo. Imam curu
Imam novi auto
Novi posao
Napredak na svim planovima života.
I dalje sam kršćanin, iako mi nekad dođe da se pitam, ali o tome ćemo drugi put. Za prvo javljanje nakon godinu dana, dosta!

<	siječanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?