"Kloneš li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga" reče jednom netko mudar u Bibliiji.
Fakat to je istina. kako čovjek može znati koliko je snažan ako mu snaga ne dođe na kušnju. Međutim vrlo lako se možemo iznedati kad naša snaga dođe na kušnju, jer možemo se ufuravati i misliti kako imamo. možemo, znamo nešto ali kad to dođe u kušnju stvari se razotkriju!
Cijela poanta bi trebala biti da ona snaga u koju se uzdamo nas može izvuči kad je najpotrebnije. Preneseno na npr. Boga. Ako kažem da vjerujem, a vjerujem, ako kažem da je moja snaga u Bogu, odnosno u mojoj vjeri u Njega, a je, onda bi u trenutcima krize moja snage trebala ostati, tj. moja vjera. Ali ako u trenutcima krize moja snaga nestane onda mi je to znak da moja vjera i nije tako jako kako sam ja mislio!? Hm...možda je to i način na koji mi Bog daje do znanja da vjera/snaga za koju sam ja mislio da je nešto i baš nije nešto!
Znači li to da objek moje vjere nije dovoljan da me izbavi ili moja vjera nije dovoljna? Znam da je Bog rekao damu "ruka nije prekratka da izbavi" znači da moja vjera nije dovoljno jaka.
I što sad? Zbedirati se i pas u depru ili izvuči zaključak iz svega i poraditi na svojoj vjeri!
Post je objavljen 08.01.2007. u 10:37 sati.