Lady of the Lake Scrolls

U subotu su, nakon mnogo priprema, peripetija, iščekivanja i čak pokoje nesuglasice, napokon bile krstitke male Stele, kćeri naših prijatelja kojoj smo muž i ja kumovi.
I bilo je jako lijepo, čak daleko iznad mojih očekivanja, zbog čega sam jako sretna:-))) Jest da su me ruke idući dan poprilično boljele jer nisam navikla na taj način držati pet kilograma, koliko mala sa svoja dva mjeseca ima, i to veći dio obreda u crkvi - ali u datom trenutku mi nije nimalo smetalo i nije mi bilo nimalo teško, čak dapače, bila sam jako raznježena i emocije su me prale toliko jako da me čudi što se nisam rascmoljila nasred crkve.

Pa, da ne duljim pišući, evo mog photo reporta:


Stela kao pravi mali anđelak prije polaska:




Ponosni roditelji sa svojom prekrasnom kćerkicom:




Mama i kuma (koja "vježba" za držanje u crkvi;-):




Stela, mama i (vrlo uživljena) kuma u crkvi, prvi put:




Krštenje (napomena: Stela se jedva jednom malo, kao, probudila u crkvi, da bi onda opet zaspala, i ni krštenje je nije probudilo i cijelo je vrijeme bila mirna i dobra;-))




Stela, mama i kuma u crkvi, drugi put:




Stela, mama i kuma u crkvi, treći put:




Roditelji pale svijeću:




Roditelji sa svijećom i kuma sa Stelom:




Kuma (u ovom trenutku dirnuta do suza) ljubi svoje kumče:




Jako ponosni is retni kumovi sa svojim novopečenim kumčetom:




Skoro kompletna ekipa pred crkvom (naime, i Stelina sestrična Dora se krstila taj dan - moj muž je, naravski, iza fotića):




Jaaaaako ponosni roditelji;-):




Stela (u restoranu, a i dalje spava...), mama i baka:




Stela u maminim sigurnim rukama:




Rezanje torte:




I tako...
....
...
...

Bilo je baš lijepo. Operjali me malo žešće majčinski instinkti, ali valjda je to normalno kad tako dugo držiš na rukama tako prekrasno dijete, i to u tako posebnoj situaciji, i to dijete koje ti i inače jako puno znači. Nevermind. Za nas ima vremena - a valjda ću do tridesete i ja krstiti svoje dijete;-)