U subotu su, nakon mnogo priprema, peripetija, iščekivanja i čak pokoje nesuglasice, napokon bile krstitke male Stele, kćeri naših prijatelja kojoj smo muž i ja kumovi.
I bilo je jako lijepo, čak daleko iznad mojih očekivanja, zbog čega sam jako sretna:-))) Jest da su me ruke idući dan poprilično boljele jer nisam navikla na taj način držati pet kilograma, koliko mala sa svoja dva mjeseca ima, i to veći dio obreda u crkvi - ali u datom trenutku mi nije nimalo smetalo i nije mi bilo nimalo teško, čak dapače, bila sam jako raznježena i emocije su me prale toliko jako da me čudi što se nisam rascmoljila nasred crkve.
Pa, da ne duljim pišući, evo mog photo reporta:
Stela kao pravi mali anđelak prije polaska:

Ponosni roditelji sa svojom prekrasnom kćerkicom:

Mama i kuma (koja "vježba" za držanje u crkvi;-):

Stela, mama i (vrlo uživljena) kuma u crkvi, prvi put:

Krštenje (napomena: Stela se jedva jednom malo, kao, probudila u crkvi, da bi onda opet zaspala, i ni krštenje je nije probudilo i cijelo je vrijeme bila mirna i dobra;-))

Stela, mama i kuma u crkvi, drugi put:

Stela, mama i kuma u crkvi, treći put:

Roditelji pale svijeću:

Roditelji sa svijećom i kuma sa Stelom:

Kuma (u ovom trenutku dirnuta do suza) ljubi svoje kumče:

Jako ponosni is retni kumovi sa svojim novopečenim kumčetom:

Skoro kompletna ekipa pred crkvom (naime, i Stelina sestrična Dora se krstila taj dan - moj muž je, naravski, iza fotića):

Jaaaaako ponosni roditelji;-):

Stela (u restoranu, a i dalje spava...), mama i baka:

Stela u maminim sigurnim rukama:

Rezanje torte:

I tako...
....
...
...
Bilo je baš lijepo. Operjali me malo žešće majčinski instinkti, ali valjda je to normalno kad tako dugo držiš na rukama tako prekrasno dijete, i to u tako posebnoj situaciji, i to dijete koje ti i inače jako puno znači. Nevermind. Za nas ima vremena - a valjda ću do tridesete i ja krstiti svoje dijete;-)
Post je objavljen 20.10.2008. u 21:07 sati.