|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav,život i sve što sa sobom nose...
| NOVO! Po prvi put u Hrvatskoj |
| Zaradite kroz Dashofer Affiliate Program! Učlanite se i zaradite 10Kn odmah! Zaradite još: 1,5Kn za dovedenog člana 2,5Kn za upisnika u eNovine zarada kroz 3 nivoa oko 100Kn za prodani priručnik ...i još mnogo drugih načina za zaradu Učlani se odmah » |
Uspjela sam isfurati i preskočiti sve frustracije iz prošlog posta. No imam nevjerovatnu uspomenu na ovaj Božić. Išlo je ovako:
Dragom sam za Božić poklonila sebe,golu,samo sa mašnicom,ko od majkice rođenu,ispod bora. Dok su svjetlucale lampice i pucale petarde.
No,kako to i biva, kada ti je najljepše nešto se dogodi!
U žaru igrica srušili smo dvometarski bor i da bi bilo još užasnije odjednom je nešto puklo uz iskrice. 
Nismo se ni snašli a već je počela goriti slamica na kojoj smo napravili jaslice. 
Prestrašeni i onako goli počeli smo gasiti požar. Ja sam se prvo zaletila po vode,jer to mi je prvo palo na pamet,pa je moj skuliraniji muškarčina,vidjevši da ću napraviti još veću frku,jer ipak je iskrilo iz lampica,koje su očito još ukopčane u struju,gurnuo mene i lonac vode pa sam zalila i upropastila kolače na stolu oko kojih sam se bogovski namučila.
Lupao je jastučićima po vatri koja se nije dala ugasiti. Stvorilo se dima ko u dimnjaku i ubrzo sam skužila da ćemo se ugušiti ako ne otvorim prozor!
Jadan On samnom i sa mojom panikom!
Dok sam otvarala prozor spazila sam susjede na balkonu do nas. Vjerovatno su po dimu skužili da je neka frka jer sam slijedeći tren čula zvono na vratima. Dragi je još uvijek pokušavao ugasiti požar. Uspio je išćupati lampice iz struje i baciti se dekom na vatru. A susjedi su zvonili i zvonili sve upornije. Bili smo crni od dima i GOLI ,nije mi padalo na pamet da im otvorim vrata!
Uspio je ugasiti vatru ,no još se dimilo,uz to se porezao na nekoliko razbijenih kuglica pa je i krvario. Vikao je ,obuci se! Otvori vrata!Kao da je znao da je naš susjed odlučan čovjek. I imao je pravo! Nismo se ni snašli,tek smo pokušavali razmaknuti bor i potražiti robu da se obučemo a već je susjed bio u našem boravku,kao Supermen spreman da nas spasi!
Majko užasa! Zbunio se on,zbunili se mi! Ja pokušala sakriti golotinju sa ove dvije ruke(premalo!)ali mislim da je snimio moju ''poklon,frizuricu''. Što je još gore dotrčala je i njegova žena vriskajući,,da zovem vatrogasce,da zovem vatrogasce!?
Dograbila sam jastučić sa dvosjeda i mrmljala ,,ne,ne ugasili smo požar!'' Čovjek se okrenuo i gurnuo ženu ,prema izlazu vikajući ,,pardon,pardon!'' Ona ipak nije vidjela sve pa se nije dala lako izgurati ,ali su ipak izašli kroz vrata koja je isti susjed provalio misleći da nas spašava.
Čula sam da ih pokušava namjestiti kao da ništa nije bilo. Moj se dragi već obukao ,ako to znači staviti bokserice. Ja sam nakon odlaska susjeda sjela na pod jer su me noge izdale.Srce sam tek sad osjetila kako me lupanjem guši. Moja ljubav je skočio prema meni da provjeri jesam li dobro. Govorio je ,,dobro je ,dobro je,ugasio sam požar!'' A i ugasio ga je definitivno!
I pravi i onaj požudni...
Bili smo čađavi. Bjeli Božić pretvorio se u crni.
Počeli smo se smijati,jer su nam došle u glavu iznenađene i zbunjene face naših susjeda. Toliko smo se smijali da me zabolio trbuh. Ponoć je već prošla i bila sam presretna da smo klince ostavili kod njegovih staraca. Čestitali smo si Božić i otišli na tuširanje. Provaljena vrata smo zaglavili stolicom i sve ostalo pustili kako je.
Kada smo se sredili,otišli smo kod Supermena i njegove žene da im čestitamo Božić i da se ispričamo. Kada smo ušli u stan nisu nas mogli pogledati u oći,ali su ih osmjelili naši osmjesi. Bilo je i nama neugodno ali manje,ipak smo sada bili obučeni. Kad se samo sjetim kako sam glupavo morala izgledatio sa onom mašnom oko vrata...
Bilo kako bilo,sve je sretno prošlo! Još smo se smijali ko ludi kod susjeda! Malo smo se i napili. Ujutro smo se potrudili pospremiti što se dalo pospremiti. Klincima smo rekli da ćemo im donijeti poklon koji je ostavio Djed Mraz,odnosno da je odnio bor a ostavio poklone. Kao, bor mu se toliko sviđao da je odlučio da ga odnese!
Lako je smuljati klincima. Susjedi su nas skužili,naravno!
Imamo plan i za Novogodišnji seks ali poduzeti ćemo neke mjere predostožnosti.Jer zamislite da u tom hotelu gdje ćemo slaviti napravimo istu pizdariju kao za Božić. Ili zamislite da se vatra gadno proširila i da su morali doći vatrogasci. Možete li zamisliti naslov u novinama!? Ne smijem ni pomisliti!!
Već sam luda od tog blagdanskog raspoloženja a nije se još ni zahuktalo kako treba. Kad si samo pomislim na kolače koje moram ispeći,blagdanski ručak koji moram pripremiti. Pa pokloni za ispod bora. Napominjem da imam dvoje malih klinaca i da je jednostavno izbjeći takvo nešto, ravno zlostavljanju djece.
A na poslu kaos. I tamo su svi u žurbi i stresu pred kraj godine.''Ne pitaj me ništa '',odgovor je svakog drugog kolege.
Ljudi, zar blagdani ne treba da donesu radost i veselje. Donose li uopće ikome od Vas išta osim stresa.
Iskreno mogu reći da sam sada u stadiju da mi treba neka opaka gripetina da me streafi jer jedino tako bih se malo odmorila. Žudim za dobrom gripetinom!!! Žudim!
Ma ne,nemojte mislit da sam zločesta(puknuta) osoba. Ma,uživam ja uveseljavati druge poklončićima ,ali ljudi imam oko 20 vrlo dragih osoba pa vi računajte da svakom kupim sitnicu od 50 kn( da mi je nać naravno,nešto tako jeftino a dobro) Šta mislite koliko ću potrošiti samo na to. Pa dajmo kad već računamo stavimo u računicu bakalar,dvije vrste (najjednostavnijih kolača),Stavimo u računicu i kakvu novu kuglicu za borić ili neki drugi ukras. Pa onda je tu božićni ručkić,pa novogodišnji doček od cca 200-tinjak kunica/osoba. Znači ja i mužić-računajte.Ali nemojte zaboraviti sva ta sniženjica koja su ,ili će tek nastupiti. Pa kada da si kupim nešto kvalitetno a povoljno ,ako ne sada. Da, sada!
Na kraju ću šviknut od umora i završiti u bolnici pa će me i tamo oderati za ležanje. Ali ljudi, bar bih se odmorila.
Ono, posjete samo sat vremena. Sve vrvi od kolaća ,keksića ,sokića,čajića ,voća,Story,Gloria,Cosmo(iako u njemu ne znam što bih našla zanimljivo jer je od 30 strana ,20 samo reklame). Ma raj ljudi,raj. Spavaš koliko hoćeš. Spreman doručak,spreman ručak,daj bože imam cimericu da ima problem sa grlom ,pa ne može pričati...Ah, divota.
Ma samo da to sve prođe. Svo to ljubakanje,čestitanje. 
Ah! Ali priznajem jedno,nema ljepše nego sjesti sa klincima i mužićem ispred borića,ugasiti svjetlo i gledati kako se lampice gase i pale. Je,da me moraju trzati svako malo moji klinci ''mama ne spavaj'' ali ,lijepo je,lijepo!
Ako ne stignem više pisati do poslije nove,
znajte da Vam od srca želim sve najbolje!!
Bila sam na blogu ''kriza srednjih godina''. U kojem blogerica opisuje svoj život sa ljubavnikom.Pogodile su me neke stvari pa sam odlučila malo dublje ući u tu temu. Prije svega mislim da svi oni blogeri koji su navedenu blogericu popljuvali u komentarima moraju malo stat i razmisliti prije nego se odluče na oštro kritiziranje drugih.
Dragi moji ,nitko od nas nije bezgrešan. Dapače mislim da najviše putra na glavi imaju baš oni najžešći u komentarima. No to je samo moje mišljenje i Vama se može i ne mora sviđati. A ovo je moj blog i ja ću komentirati šta hoću,jasno!?
Druga stvar koja me pogodila je da sam u njenim postovima na trenutke prepoznala sebe. Naime Ja sam jednom razdoblju svog braka imala mišljenje da je brak sranje u kojem sam ja sluškinja ,koja je tu da bi njemu i djeci bilo ugodno.Da je ljubav razvodnjena i bezlična.
Moj dragi kojeg jako volim i prije svega poštujem udaljio se od mene opasno. Možda je u tom trenu bio netko u njegovom životu,to ne znam,ali znam da sam patila ,strahovito. Ono malo komunikacije samnom obavljao je nervozno i u žurbi jer ga čeka neki frend za cugu ili mora na trening ili neka druga zanimacija kojom će me odj...! Mama mu je teško obolila pa sam ja tražila opravdanje u tome. Uz sve je još i završava faks, pa sam i zbog toga mislila da je rastresen i da samo moram biti strpljiva.
No onda se dogodio gadan preokret!
Nakon gotovo 12 godina sretnem svoju ljubav iz mladosti. Nekoga koga sam silno voljela i tko je mene ali su nas okolnosti rastale,odnosno ja sam odlučila prekinuti. Patio je jako,znam. Ja sam bila puno jača a i tada sam imala teške familijarne probleme pa sam ga zakopala negdje u srcu i krenula dalje. Upoznala sam sadašnjeg muža nekoliko godina kasnije i nakon 5 godina smo se oženili.Istodobno ,zapravo u isto vrijeme on je upoznao svoju ženu i u istom mjesecu kada i ja rekao ''sudbonosno'' da.
Nije bio zadovoljan u braku. Stalno je osjećao da mu nešto nedostaje kao što sam uostalom i ja. Imao je ženu koja ga nije podržavala. Nije sudjelovala u nikakvom zajedničkom odlučivanju. Živjela je ,samo da živi.
Od dinamičnog,odlučnog muškarca,punog života postao je pasivac koji sreću nalazi u materijalnim stvarima. Istodobno ja sam se trudila biti savršena majka,supruga,domaćica koja je sve podredila familiji.
Djete sam nesrenog braka pa sam se trudila da moja djeca imaju toplinu doma koju ja nisam imala.Što god je moj dragi poželio,završiti faks radi napredovanja u firmi,ići na putovanja sa firmom,svirati u bendu,izlaziti sa prijateljima,ja sam podržavala. Vjerno ga čekala,slušala,bolovala kad je on bolovao,strahovala kad je on strahovao. Dala sam mu sebe i pritom zaboravila tražiti za sebe išta osim ljubavi i pažnje. Samo sam to trebala a to se svelo na kapljice.
Sve se naposlijetku pretvorilo u nešto razvodnjeno. Priču u kojoj sam ja bila nesretna žena okupirana brigom oko djece,poslom i šljakanjem po kući.Sa malim brojem prijateljica koje su živjele u sretnim brakovima ili sam samo ja tako mislila.
Prijateljice kojima nisam mogla ispričati koliko sam tužna. Jer sve su ga smatrale savršenim. Bio je on i ostao jako dobar. Nikada nijedan datum nije zaboravio,gledao je da ne potroši previše novaca na štetu familije,da napreduje da bi nam bilo bolje. Brine se za djecu. Ništa nam ne fali.Fasada ovog braka bila je više nego savršena.
Na trenutke sam htjela vrištati. Osjećala sam se kao ptica u krletki. Lupala sam krilima u uskom prostoru dok ih nisam slomila.
Tada je stigao dan kada je završio faks. Konačno su završile muke. Pomagala sam kroz školovanje tako što sam odvodila djecu van da bi on imao mir. Što sam hodala na prstima po kući da mu nebih smetala.Što sam duge sate provodila uvjeravajući ga da on može položiti pojedini ispit.Molila ga da ne odustaje kada je tako dugo dogurao. Završio je ,diplomirao!
Sredila sam se,skuhala ono što voli,stavila djecu spavati i čekala da se vrati da proslavimo. Nije došao kući do slijedećeg dana u podne!
Shvatila sam da je sve to žrtvovanje bilo uzaludno,on je najvažniji dan u našem životu podjelio sa prijateljima!
Negdje baš u to vrijeme,kao što sam već rekla ,srela sam staru ljubav.Raspričali smo se o svemu pa i o sadašnjim životima. Bilo mi je toplo oko srca. Prvi je izgovorio da mu se čini da smo fulali u životu. Nisam to tako gledala ali sa vremenom sam i ja počela tako misliti. Sretali smo se neobavezno u šetnjama sa djecom,da bi smo potrošili vrijeme i pričali. Od prvog trena smo imali osjećaj da se vrijeme samo nastavilo gdje je stalo prije toliko godina. Još uvijek smo mogli otvoreno razgovarati bez srama,istodobno razumjeti što ono drugo želi reći i što osjeća. On je predivan,dobra osoba,zgodan,pažljiv,pametan.
Bilo je to kao melem na ranu. Konačno me netko slušao bez osuđivanja ,bez očekivanja,bez glupih savjeta.Počela sam sve češče tražiti njegovo društvo. Kada ga nisam vidjela bio mi je u glavi. Rekao je u jednom trenu da me nikada nije prebolio. Rekao je da bi sutra sve razrušio samo da ga ja hoću. Milion puta me upitao osjećam li ja to što on osjeti.
Rekao je : To je to. Tebe sam tražio. Ti si ono što mi je nedostajalo. Trudit ću se da te usrećim.Zar ne osječaš da te volim svim srcem.Sve bih dao da si moja!Povedi djecu ne smeta mi.
A osjećala sam da me voli. Vidjelo mu se u pogledu,osmjehu.Osjećala sam to u njegovom tonu. Osjećala sam se zadovoljno,voljeno i jednog dana sam popustila navali osjećaja i poljubila sam ga. Zastao je,začuđen i uhvatio me za ruku, rekao je da razmislim što radim. On nije sposoban za varanje a nisam ni ja. Imao je pravo!
Još sam,vjerovali ili ne voljela svog muža. Ali ovaj me povukao k sebi ,gadno.
Svakoga dana sam po dolasku kući ipak razmišljala da bih se trebala jače potruditi oko svog braka. Kao da je to bilo na meni. Ja sam jedino to i radila,trudila se do iznemoglosti. No to mogu usporediti sa pišanjem u vjetar. Što više pišaš,više si zapišan.
Muž je počeo primjećivati da sam drugačija.Postala sam nemarnija. Manje sam se živcirala. Konačno me upitao što mi je i saslušao me,šokiran.
Bila je to burna noć. Priznala sam ljubav prema drugome. Priznala sam želju da ga ljubim-sve sam rekla! Ispala sam jedini krivac-kurva!
Ali bilo mi je lakše.
Neko vrijeme je bio tajac a onda je zaplakao. Moj muž je plakao! Zbog mene! Plakala sam i ja. Shvatila sam da sam ga povrijedila,ali i on je mene.
Pred jutro sam odlučila prekinuti sve veze sa prijateljem. Ponovo dati šansu mom mužu. Jer teško je otjerati djeci oca,baciti sve zajedničke slike,objasniti roditeljima ,prijateljima,podjeliti imovinu....
Trudili smo se jako da vratimo ono sa početka braka,oboje.Muž je shvatio svoje greške i ispričao se. Sa prijateljem nisam potpuno prekinula veze. Još se čujemo povremeno. Bio je shrvan zbog moje odluke no razumio je. Poznaje me predobro,znao je da će tako završiti,jer ja sam takva,dajem sebe za druge,previše volim djecu i staviti ću sebe u vatru za njihovo dobro.A dobro je da imaju oba roditelja koji se vole. Borit ću se do krvi i teško mjenjam stvari. Sve je znao! Poznaje me!
On se rastavio.Brak mu jednostavno više nije imao smisla. Rekao je da je propustio priliku za sreću u svom životu ali da se i dalje nada...
Ja i muž smo dobro sada.Nije se on promjenio tako drastično ali je bolje. Ne uzima me više zdravo za gotovo.
Prijatelj mi je još u glavi i ponekad mislim da smo mi bili suđeni, ali srce je tu sa mojim mužem i koliko god bilo teško ponekad,pogledam klince i vrati mi se osmjeh. Danas mi je drago da sam izdržala kušnju. I nadam se da ih neće više biti.
Zato mogu razumjeti blogericu na blogu kriza srednjih godina,ali ipak ne u potpunosti! Brak je žrtva,djeca su žrtva. Sebično je reći ,,život je samo jedan'' ali je istina. Ipak svatko živi kako najbolje zna i ne treba ga osuđivati. Jer kako rekoh : tko je bezgrešan?!
