nikom ni riječi...
24.01.2007., srijeda
|
već dugo mi je ovo jedna od najljepših pjesama, otkad san je čula u onome filmu sa... isuse, blokala san totalno... ma ona je bila mlađa, on stariji, pa su se upoznali, on je bio bogat... majko mila, njih dvoje su mi jedni od najboljih i najdražih glumaca, a sad im se nikako ne mogu sitit imena!! slušan pjesmu i sjećam se kako sam dugo maštala da će mi je jednom netko otpjevati. na vjenčanju, možda, ko iznenađenje, tako nešto. nije mi se to nikad dogodilo, ali isto mi nešto znači čuti te riječi. a danas san je našla na meni jednom od najdražih blogova, na blogu cure koju vrijedi imati u svome životu makar virtualno, kako je ja imam. cure zbog koje i sama poželim biti što bedastija. mislim, kao da nisam, sad tu nešto glumatam... vidim da je i ona voli. i tako, malo ja čeprkam, i gle... Neva uspila stavit mjuzu na blog!!!!!!! o, bože, ti valjda znaš šta radiš... nisi mi smio dati to moćno oružje u ruke. sada ću i ovo malo preostalih čitatelja rastjerati jer ću im stalno mjuzu nametati i neke laganice forsirati (nisan odolila ovolikim rimama, a biste li vi? ajde, iskreno??) pa eto, tko voli, nek sluša. nisan sigurna jesan li ja to sve uradila kako triba jer mi koji put uspije da pokrenem pjesmu, a koji put ne, al tješim se da mi se to događa i na drugim blogovima. |
20.01.2007., subota
|
nije loše šutjeti kad nemaš šta reć. ili kad se počneš ponavljat. tome se tek učim. lijepo je nestati bar na kratko i onda se pojaviti kao netko drugi. da je bar tako u životu... povući se iz svega, čak i iz sebe, jednostavno staviti misli u prazan hod. al ne ide to tako, bar ne kod mene. zato koristim ovu priliku. |
