Nike Furiosa

petak, 18.09.2015.

Fragmenti 1.

- Noći su uglavnom stvorene da bi se izgovarale riječi koje sutra ne možeš reći. – šapnuo joj je dok je očevid bio u tijeku, a oni su stajali sa strane dok su se osiguravali tragovi na mjestu događaja.
- Ali ne ovakve noći.

Iako još uvijek ljeto, noć je bila ledena, vjetar je neumorno puhao, ali pod „ovakve“ nije mislila na vremenske uvjete. Stisnula se ispod sakoa i listala mali rokovnik u koji je upisala ključne stvari.
Rukom je nervozno stiskala neki od botuna na diktafonu u desnom džepu sakoa.

Mirisao je na Armani, sjetila se da joj je rekao jednom da samo Talijani rade najbolje parfeme, najbolje cipele i za žene – najljepše marame.
Nema veze što ionako priča bezveze, ali iritirao ju je taj parfem već neko vrijeme.

- Ja ću te odvesti doma.
- Ne hvala.
- Jednom ćemo morati raščistiti situaciju, što prije to bolje.
- Što se mene tiče, sve je čisto. Ne iskorištavaj činjenicu što smo ovdje službeno za tvoje privatne probleme.
- Moje?
- Da. Možemo profesionalno komunicirati i to je to.

Bili su tu više od deset sati, nema sumnje da je bila nepravedna jer je uvijek bio profesionalac što se posla tiče. Prišao joj je tek na samom kraju balade, ali to je bio jedini način da ga otkanta. S obzirom na godine, njezin položaj i ugled, nije joj bilo svejedno što je njihov odnos skrenuo u sasvim drugom smjeru.

- OK.
Otišao je do ekipe, a ona je nakon desetak minuta kad je zaključivala očevid odglumila nezainteresiranost te svih pozdravila ne uputivši mu ni pogled.

Zanimljivo je kako je glumljenje nezainteresiranosti podigla na najvišu razinu, da je ponekad i sama sebi znala povjerovati. Na sreću, to samozavaravanje bi bilo kratkog vijeka. Posljedice bi bile preteške kad bi od same sebe skrivala probleme, želje i misli bilo kakve naravi.

Doma se izula, skinula sve sa sebe, obukla piđamu, uzela iz frižidera limenku Coca-cole na kojoj je pisalo „sestra“ i prešla s njom preko sljepoočnica, a onda i stražnjeg dijela vrata, narezala 2 kriške limuna i stavila u čašu koju joj je još 1995. kupila mama kad je otišla na faks (još su samo dvije ostale, četri su se porazbijale u žaru mnogih tuluma ili dana punih nervoze).
Iako je bilo prošlo 5 sati, navila je sat u 6:45. Jednostavno, posao ne smije patiti.

Prije negoli je zaspala stigao je SMS.
„Sutra u 18,00 sam kod tebe. Kao što sam rekao, imamo nedovršenog posla. Privatnog, da ne bi bilo zabune. Ali čujemo se još tijekom dana, no to će biti poslovno, ne brini.“

Oznake: fragmenti

<	rujan, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Komentari da/ne?