Nike Furiosa

srijeda, 11.04.2012.

Ožujske crtice jednog dana

Ujutro, malo prije 6, jedna umorna ženica proviri iz svog kioska s novinama sa socijalističkim štihom.
Pitanje je vremena kad će na njegovom mjestu iskrsnuti jedan od dva najveća lanca kioska.
Oronule lokne na poludugoj, tamnoj kosi, izraženi podočnjaci, u jednoj ruci cigareta, u drugoj velika žuta šalica s kavom.
Nikako ne mogu zamisliti da je u šalici čaj.
I po najvećoj zimi oko te je ure bila ispred kioskića, zabundana do vrata.
Nekad mi se čini, da smo u to doba na cesti samo ja, ona i dostavni kamioni.
Primijetila je kako joj uputim pogled iz auta, ali to nije promijenilo svejednost na njezinu licu.

Žuti me papirić u sandučiću poslao na izlet do pošte.
Znala sam da su to moje novine doputovale s druge strane svijeta.
U današnje je vrijeme sigurnije da ih vrate u poštanski ured nego da ih „posudi i nikad ne vrati“ dokona prodavačica.
Dokona je prodavačica prisvojila pravo na korištenje haustora pa u njemu puši, ispija kavu, vodi vrlo zanimljive privatne razgovore, pogledavajući preko oka gleda li je ljubavnik iz dućana do njezinog, jedno dvadesetak godina stariji od nje.
Njegovana je, lijepa, našminkana, u pripijenim suknjama i štiklama s kosom podignutom u konjski rep.
Prodaje upaljače, setove za manikuru u kožnim futrolicama, no-name naočale i staromodne torbe.
Nikad nisam vidjela mušteriju u tom dućanu.

Bacam pogled u jedan od malih i starih frizerskih salona za muškarce, zabačen u uličici gdje je plava frizerka škarama šišala jednu sijedu glavu.
Traperice je uvukla u široke bež čizme na petu i nisam se mogla ne zapitati je li joj vruće.
Naime, vrućina vani omogućuje prijelaz iz kaputa u tanku majicu i čini moju kožnu jaknu kao i prekrasan satenski baloner s mašnama definitivnim viškom u ionako prekrcanoj garderobi.
Jel' normalna ova silina „ljudi“ oko mene kojima je 10 dana snijega bilo PREVIŠE I NISU TO VIŠE MOGLI IZDRŽATI, a ne vide da je 25°C u jedan ožujski dan samo naznaka paklenog ljeta koje će vrlo vjerojatno početi već u svibnju?

Šetam se tako prema doma, suhog grla, kuhajući se u jakni i tegleći bunt časopisa.
Na obližnjim klupicama sjede ljudi, a stazom uz park ide horda baba, roditelja s djecom i psima.

Dvije su stare bakice pričale o tome kako bi bilo lijepo sjesti i popiti cappuccino.
Da nije tako skupo.
Jedna od njih gurala je kolica iz kojih je cijelim putem vrištalo dijete.
Prebrojale su kune i odlučile da će kavu popiti doma.

Na klupici s desne strane, moj se pogled sudario s pogledom žene kojoj je u tome trenutku zazvonio mobitel i to zvukom koji sam ja namjestila da mi bude alarm.
Razdragano se nasmijala.
Cirkon na zube danas ne stavljaju više ni starlete.
Tako sam barem pročitala u novinama.

Zgodan frajer koji me podsjetio na jednog frajera kojeg sam znala, opušteno se raširio na klupi, a njegova mu je cura živopisno objašnjavala „neke stvari“, dok je u krilu držala debelu skriptu s naslovom potcrtanim zelenim markerom.
Ja kad učim volim kombinaciju zelene i ljubičaste.

Razmišljam da nazovem prijateljicu da izađe 10 minuta na kavu.
Ipak neću, jer će reći da kuha ručak i da je umorna i gladna.
Spontanost je postala nepoznanicom X.

Zbog žeđi, posustala sam kod Konzuma, ali vidjevši red, odlučila ipak nastaviti.
U pustinji ne bih izdržala niti 5 minuta.

Stvari koje nije zgodno za vidjeti uočite usred bijela dana.
Ako se udana gospođa ne libi držati za ruke s oženjenim gospodinom naočigled društva koje ih dobro poznaje, zar sam ja ta koja u danom trenutku treba otkloniti pogled?
Prođem ih i sjednem u kafić.
Leđa sam okrenula tramvaju samo zato što je manje opasan od ljudi.

Sasvim slučajno saznajem kako je na dan mog rođenja, rođen još netko.

Jednog sunčanog, jesenskog dana prije 14 godina, na papirić sam napisala očekivanja na koja, suprotno planiranom, nisam zaboravila, iako je papirić u međuvremenu izgubljen.

Zabrinjava me što neke ljude razumijem, a ne bih trebala.

U paralelnom svemiru moj je život krenuo sasvim drugim smjerom.

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Komentari da/ne?