Nike Furiosa

srijeda, 18.08.2010.

Samokontrola

... da takav kakav jesi - gol -landraš svijetom
slobodan u glavi
od samoga sebe
a onda ni ostali nisu bitni
(ako su ikada i bili)



Na momente dokoličarenje uzme svoj danak.

Pitanje mjeseca : vrijedi li pola sata plivanja i pola sata sunčanja i nekada pola sata ispijanja kave (i čitanje novina) u kafiću tik uz more psihičke torture ostalih 12 sati dnevno?
A torturu možeš zamijeniti drugom vrstom torture tako da sve to dođe na slično.
(I da ne ispadne da sam pretjerala potpisujem ovdje da su moje torture 80% SAMOtorture, dakle sama utječem na postojanje istih.)

Voljela bih imati savršenu samokontrolu.

Gdje se nalazi u mozgu onaj „klik“ kojim upravljaš svojim mislima? Ali baš upravljaš, ne lažno upravljaš nego si svjestan svake upravljačke odluke, svjestan si svih minusa i pluseva, pomiren si s eventualnim gubicima i dakle, svjesno pristaješ na posljedice?
Ako netko zna, neka mi javi.
Jer taj je dio mozga, hm, ne mogu ga nazvati mišićem (a i slabo znam anatomiju), kod mene je atrofirao, ako je uopće ikada i postojao.

Marina Abramović jerekla:
"All my work is about emptying the mind, to come to a state of nonthinking."
Tko od nas ima takav posao? Koji ima tako savršen cilj? I koji (očito) radiš cijeli život i nema odlaska u penziju. Jer stanje nerazmišljanja nije vječno. Čak i ukoliko ti se čini da ne razmišljaš, podsvjesno razmišljaš dok ne ispliva na površinu. Posao koji iz dana u dan daje smisao tvom radu?
(Uh, a još te ponekad sponzorira i Givenchy što definitivno nije stavka za odbaciti :) )

Gdje je taj klik u mozgu koji bi omogućio samokontrolu te me ponekad doveo i u stanje nerazmišljanja?

O da, rekao jednom jedan tip (i ušao u legendu) da je on odlučio nerazmišljati (namjerno sam povezala u jednu riječ NE i RAZMIŠLJATI, super zvuči kao glagol, za slučaj da ne postoji već u hrv pravopisu.. lijena sam i nisam provjeravala). No njegov se pojam nerazmišljanja sveo na to da on želi razmišljati, ali samo o tekućim i konkretnim stvarima u životu, a o svemu ostalome što bi mu moglo pasti na pamet, u smislu ne daj Bože filozofije to eliminira. Razvio je svoj MOZGOVNI DELETE do zavidne granice.
Čini se da ima mogućnost samokontrole. ČINI se samo.

A ne mogu ga pitati za savjer jer ja ne želim cenzurirati svoja pitanja i svesti se na ručak-večera-plaćanje računa- nalivanje goriva-šetnja s djecom- gledanje nekog akcijskog filma bez razmišljanja-…(nastavi niz).

Jesam li sretna? Ops.. predznak MINUS. Delete question.

Što je to poštenje? Minus. Delete question.

Što je pravda, ima li je i da li ima smisla boriti se za nju? DELETE!

Ima li koraka kojim bar malo možeš promijeniti svijet? MINUS MINUS DELETE!

Ima li smisla biti iskreno altruističan prema onima koje ne poznaš?

Ima li nečega u tome da ljude tretiraš kao glupe i iskoristiš njihove zablude u svoju korist?

Vrijedi li emocije ostaviti po strani i odlučiti se ono što je materijalno sigurnije?
Isplati li se prodati, zapravo?

Isplati li se vjerovati u nekoga tko po svim mogućim objektivnim kriterijima ne obećava baš puno?
Izračunati koliko su se predrasude i slijeđenje istih isplatile?

Isplati li se učlagati u išta što ne osigurava egzistenciju, materijalnu (the spirit is dead!) ?

Ukratko: pustiti mozak na pašu iznad svakodnevnih stvari ponekad? ALERT: RED LIGHT ZONE! DO NOT CROSS THE LINE! DELETE IMMIDIATELY!
Ok, neću nabrajati dalje, ali ne želim takvu samokontrolu nekonkretnih stvari, ako uopće postoji. (I dalje vjerujem samo u privid, jer da izdrži do kraja treba biti sazdan od zbilja neuništivog materijala, a ne na bilo koji način ovisan o drugome. I treba pomalo biti stroj, a ne čovjek. Čovjekoliki robot.)

Želim samokontrolu da mogu razmišljati o bilo čemu, a da me to ne uništi.
Dakle da se mogu nositi s bilo kojom pomisli.
I o banalnoj i nebanalnoj. Da ostanem cool i procesuiram misao, kakva god bila, te je potrpam u ladice za bitno, nebitno, veselo, tužno, nužno, nepotrebno.. ali da nema misli koju deletam prije negoli joj dam šansu.


Dospjeti u stanje nerazmišljanja nakon detaljnog procesa razmišljanja (što težeg to blaženijeg na kraju) dođe kao katarza.
Samokontrola je samo sredstvo koje vodi do višeg cilja.

<	kolovoz, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Komentari da/ne?