Komentari

nikefuriosa.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing

  • poke face

    pa ne moraš se prodati zauvjek , recimo prodaj se na 2 godine dok si ne potpuno ne središ po današnjim mjerilima

    onda se opet neko vrijeme možeš prepustit ekstra fantazijama

    avatar

    19.08.2010. (18:20)    -   -   -   -  

  • poke face

    a ne znam ti izjednačavaš prepuštanje kolotečini sa gubikom nade u vječni život ili u barem pomicanje poznatih granica

    al ako ne ide prepusti pomicanje granica svojoj djeci

    avatar

    19.08.2010. (18:33)    -   -   -   -  

  • poke face

    i zapravo se bojiš tog klika u mozgu ali doći će kloneš jednog dana i bude ti dosta

    avatar

    19.08.2010. (18:37)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    ja bi voljela imati tu moć nerazmišljanja, ali ne mogu si pomoć, misli mi rade barem na sedam razina istovremeno, uočavaju probleme, pokušavaju ih riješiti, razmišljaju što ako ne uspije...muž mi uvijek kaže da si kompliciram život pretjeranim razmišljanjem unaprijed, a često i unazad, a jebiga, takav mi je default i ne mogu si pomoć...blago budalama, tralalaala

    avatar

    29.08.2010. (13:44)    -   -   -   -  

  • Nike

    @Kojotica imam sličnih problema, jednostavno pokušavam, ali ne ide.. da sam se odlučila za nerazmišljanje kao neki sad bih vjerojatno do kraja života bila egzistencijalno zbrinuta, sa super poslom nađenim preko veze ofc, ne bih poslala ovoliko molbi koliko sam ih u godinu dana poslala da živim 300 godina, imala bih "sve što normalan svijet ima" pa i puno više od toga VJEROJATNO, aovako samo mogu sve niže i niže, a onaj dio mog karaktera koji bi se trebao boriti da izdrži, da preživi, taj je dio u meni atrofirao i gledajući realno može samo gore.. i opet kad već znam svoje stanje, zanimljivo je da nisam uopće toliko razumna da pokušam dati šansu nerazmišljanju, da se pokorim sistemu, da umjesto da pišem molbe odem družiti se, lažno laskati, uvaljivati se, raditi usluge, čuvat nečiju dičurliju i čekati da se netko od nerazmišljajućih smiluje nad mojom sudbinom... užas, strašno je da se čovjek ne može osloniti sam na sebe :( već se mora valjda 100 puta poniziti da preživi

    i moj kao neki update: ovaj post bio je jedan u nizu moje borbe protiv vjetrenjača, protiv ljudi koji su se sveli na životnu filozofiju (citiram jednog susjeda): "POIST-POPIT I NAŠALIT SE". Naravno da sve ostalo ide u smeće/delete. I čovjeku što fali? Ništa. Ima sačuvane živce, gleda sebe i svoje dupe. Ja s tim nemam problema. Moj jedini problem je što sam u ovom svijetu ja prepuštena takvim ljudima da odlučuju o mojoj sudbini. Pa me gledaju kao da sam pala s marsa
    "O tome o čemu ti razmišljaš, o tome se ne razmišlja, to je nebitno!", eto tako mi kažu plus u sebi ili iza leđa nadodaju da je to zato jer "nemam pametnijeg posla".
    I kritiziraju, moraliziraju sa svojih sigurnih (namještenih) pozicija s obiteljskim zaleđem iza sebe, ili ženinim/muževim roditeljima.
    Lako je tako. Misliti da si najbolji, da si napravio najpametnije, da si koliko-toliko siguran, a onda vide one "razmišljajuće" koji im u materijalnom smislu izgledaju kao neuspješni i budu utješeni jer su "uspješniji" od njih, potvrda da su izabrali dobro.
    I ako ikad na ikakav način budem ovisila o istima znam da neću proći dobro.

    avatar

    31.08.2010. (12:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...