Nike Furiosa

petak, 29.08.2008.

Nema nikoga doma....

......nemoj ni kucat ni zvonit, neće ti niko otvorit.


By nike_furiosa

Nedjelja, 9 i kvarat ujutro i samo čujem kako mi netko ulazi u kuću.
Tatin rođak.
Vidi me u pidžami, ali pravi se blesav i pita di je mama a ja mu kažem da leži.
- Još leži???
- Da. A zašto ne bi? Ne bi da negdi može ili mora ići.
- Što si ti ljuta?
- Ništa. (dobro je prošao) te odem dignuti mamu iz kreveta.

Zadne dvije godine sve to traje. No evo ja ću se osvrnuti na samo zadnja 2 mjeseca koja sam u komadu bila "na Azurnoj obali" kako neki misle videći me s malo boje.
Zapravo točniji bi opis bio da sam bila u ludnici. U njenom jednom odvojenom dijelu sa samo jednim pacijentom.
(i nas par ostalih koji smo na dobrom putu to postati.)

Dakle zadnja dve mjeseca moja je intima ko na nekom štandu.
(Još je gore bilo na početku, no o tome neću jer su rane još friške ali bolnije od novijih.)
Moja intima izložena svima koji su se osijećali pozvanima doći u posjet, a takvih vam je uvijek previše.
Onih koje zanima tuđa nevolja, tuđi životi, tuđe škole i tuđi brakovi, tuđa djeca, ljubavnici, ljubavnice i tuđe plaće.
Pa čak i tuđe smeće.
(- Vidim ja da si ti bacila lipe suknje u smeće. Šta nisi dala Franki? pita me prva susjeda jednom prilikom)

Medicinske i patronažne sestre, fizioterapeutice, vozač koji dostavlja hranu, povremene kućne pomoćnice i brdo brdo samopozvanih i istodobno neželjenih susjeda te rodbine koja dođe isključivo izviditi situaciju... svi oni i još mnogi imali su uvid u moje gaćice, moje grudnjake, moje pidžame, moje oblačenje (ako je jutro), moje cipele, moje torbe, ali i promatrati me dok perem suđe, čistim kumpire, sjeckam voće za mamu, kuham kave ili cappuccina, stavljam sušiti robu, kupim robu s konopa, metem, vadim stvari iz vrećica iz dućana usput dobro gledajući što sam dobrog kupila.
Nikoga ne pitam ništa no 90% njih nađe se komentirati nešto što se njih ne tiče.
Sa mnom nisu baš sreće jer ih itekako zadesi otrovan odgovor.
Nije im dosta što sve vide nego moraju još ekstra zabadati nos u moj život.

Stavljam ja tako sušiti deke, a eto susjeda br 2 viri sa svog sjenovitog balkona (dok sam ja po srid zvizdana).
-Eeeej, sjedim ja kad mi vjetar donosi ko neke kapi s deterdžentom, dignem se a vidim tebe, mašeš ti mašeš.
Kiselo se nasmješim, jer to je bilo dok sam dan prije prala stakla.
- Nego kakve su ti to deke? Nove? Di si ih kupila? Kako si ih prala? Koji omekšivač koristiš?
Ne možeš oprat robu na miru. A svaki put pita nekog Boga.
- Jesi prala te hlače na ruke? Pa što ne staviš i to u mašinu?
Odem leći u bratovu sobu po ure, telefoniram i čim su susjede preko otvorenih grila čule da pričam, umukle su pomno napirući uši da čuju par mojih rečenica.
Silazim li niz stepenice, u vrtu iza naše kuće kod susjeda broj 3 uvijek je netko dokon, najčešće on sam.
"Cili dan baza vamo tamo po svojoj avliji"

To su vam ti ljudi. Samo kuća-avlija-kuća-avlija. Ne pamtim kad mu je žena zadnji put bila u gradu i da li se ikad prošetala rivom, a tu žive 50 godina i više.
(Otići na kavu u kafić---- uuuuuu, to ne smijem ni spomenuti.)
Kao i njena sestra koja je u kući do.
Kuća-avlija-kuća-avlija.
Kad je najzanimljiviji dio dana "što je Nikolina donila s pijace" (a i to mogu samo nagađati vireći dok vadim vrećice iz auta i nosim ih po stepenicama do 2.kata)
Njima se još i ne čudim toliko.
Ali njihova kćer od 40ak godina istog ponašanja kao oni....

Govorim mami da je više toga vidjela ona u godinu dana negoli oni cijeli život.
Slaže se sa mnom.

I da nije mame koja je nepokretna i koja voli da joj nekad netko dođe (iako i njoj napune glavu svojim problemima ili hvaljenjima, najviše kuknjavom) provela bih ja svoju politiku.
Svoju zagrebačku politiku... Ključ u bravu i nek zvoni tko god ga je volja.

(prigodna pjesma uz post... TBF - Nema nikoga doma)

utorak, 12.08.2008.

Wizard's First Rule

"People are stupid; given proper motivation, almost anyone will believe almost anything. Because people are stupid, they will believe a lie because they want to believe it’s true, or because they are afraid it might be true."

<	kolovoz, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Komentari da/ne?