20.12.2007., četvrtak

I noga u guzicu je korak naprijed... Napravilo se što se trebalo napraviti, recimo da je. I jedno poglavlje u knjizi života je gotovo. Hvala svima koji su se javili komentarom, prijateljima na savjetima (znate Tko Ste i da vas sve volim) i onima koji me čitaju u mojim lametiranjima. Idemo dalje, sranje, uvukao mi se taj slogan u svakodnevni govor. Danas će biti šareni post, odnosno od svega po malo... Najprije želim reći da nisam ni sekundu sumnjao u M. Strahiju i u te nebulozne tvrdnje da čovjek uzima doping. Ne znam čovjeka osobno, ali smo trenirali nekoliko godina pruga do pruge na Mladosti i znam koliko je truda uložio u svoju karijeru, i da ne bi nikad uzimao nedopuštena sredstva. Želim mu sreću u nastavku karijere, ako će je moći nastaviti nakon operacije, i svega što slijedi u životu. Čestitam svim plivačima koji su osvajalo medalje i rušili osobne, državne i sjetske rekorde na EP. Plivanje je krvav posao, tko nije probao ne zna... Politika je kurva, i to se pokazuje svaki dan, iznova i iznova. Vlast je slatka nema šta. Otkad je svijeta ništa se nije promijenilo, a vjerojatno nikad i neće... Malo (ili više) sam naljutio neke drage ljude zadnjih par dana i ovim im se putem još jednom ispričavam na svom ponašanju i na nekim obećanjima koje nisam izvršio... Gotov sam sa poslom za ovu kalendarsku godinu, što je dobro, treba mi malo odmora da napunim baterije i u novu godinu krenem sa nekim novim planovima i ciljevima, te u novoj radnoj okolini. Neka bude upola dobro kao u prošloj i bit ću zadovoljan. Buraz se seli vjerojatno sredinom idućeg mjeseca i sa te strane počinje novo poglavlje života. Kad mi se slegnu svi dojmovi, možda ću i napisati ponešto o tome što sam naučio o sebi u zadnjih tjedan i pol.

- 13:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #