Napravilo se što se trebalo napraviti, recimo da je.
I jedno poglavlje u knjizi života je gotovo.
Hvala svima koji su se javili komentarom, prijateljima na savjetima (znate Tko Ste i da vas sve volim) i onima koji me čitaju u mojim lametiranjima.
Idemo dalje, sranje, uvukao mi se taj slogan u svakodnevni govor.
Danas će biti šareni post, odnosno od svega po malo...
Najprije želim reći da nisam ni sekundu sumnjao u M. Strahiju i u te nebulozne tvrdnje da čovjek uzima doping.
Ne znam čovjeka osobno, ali smo trenirali nekoliko godina pruga do pruge na Mladosti i znam koliko je truda uložio u svoju karijeru, i da ne bi nikad uzimao nedopuštena sredstva.
Želim mu sreću u nastavku karijere, ako će je moći nastaviti nakon operacije, i svega što slijedi u životu.
Čestitam svim plivačima koji su osvajalo medalje i rušili osobne, državne i sjetske rekorde na EP. Plivanje je krvav posao, tko nije probao ne zna...
Politika je kurva, i to se pokazuje svaki dan, iznova i iznova. Vlast je slatka nema šta.
Otkad je svijeta ništa se nije promijenilo, a vjerojatno nikad i neće...
Malo (ili više) sam naljutio neke drage ljude zadnjih par dana i ovim im se putem još jednom ispričavam na svom ponašanju i na nekim obećanjima koje nisam izvršio...
Gotov sam sa poslom za ovu kalendarsku godinu, što je dobro, treba mi malo odmora da napunim baterije i u novu godinu krenem sa nekim novim planovima i ciljevima, te u novoj radnoj okolini.
Neka bude upola dobro kao u prošloj i bit ću zadovoljan.
Buraz se seli vjerojatno sredinom idućeg mjeseca i sa te strane počinje novo poglavlje života.
Kad mi se slegnu svi dojmovi, možda ću i napisati ponešto o tome što sam naučio o sebi u zadnjih tjedan i pol.
Post je objavljen 20.12.2007. u 13:00 sati.