< veljača, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29    

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

25.02.2008., ponedjeljak

Oscar


Ma ovo je tak dobro da ide i kao prolog postu.

Smijeh


Noćas, sinoć ili jutros, ovisi kak se gleda na to, moje nespavanje je dosegnulo vrhunac.
U nedostatku ideje zašto bih otišao spavati, ima li to smisla uopće, i trčanja na WC svakih pola sata ostao sam budan i odgledao 80-tu dodjelu nagrada Filmske akademije.

Za trčanje na WC, ne da krivim, ali pretpostavljam da je to razlog, zaslužan je boršč, koji je Elena pripremila za ručak.
Ne boršč, da me ne bih bio krivo shvaćen, uhvaćen i strijeljan pogledom od strane moje šogorice, koji je bio odličan, nego vrhnje, koje se dodaje u tanjur po želji gladnih očiju, koje misle da je više uvijek bolje.
Gladne oči su naravno bile moje.
Nama bi to bila juha, i Rusima je to juha, (boršč je u originalu Ukrajinsko jelo), i to jako dobra juha, ali da se najedeš, nije brate, dosta.

Ubaci se u vodu u kojoj se dan prije kuhalo meso po izboru kupus, mrkva, krumpir, cikla (za boju), meso i možda još poneka stvarčica i nakon sat vremena ispadne boršč.
Pojeo sam dva tanjura i još zabetonirao sve sa par zapečenih palačinki sa sirom.
Vrhnje je bilo "crveno", da ne reklamiram sad proizvođača.
Ko i moje oči oko 4 ujutro, iz više razloga...

I tak, gledam ja dodjelu Oscara...
Voditelj je ove godine bio tip koji vodi, mislim da se emisija zove, Daily Show na CNN-u.
Uobičajeni humor i zajebancija, ko i svake godine na tom događaju, taj dio mi je super, sprdnja sa svim i svakim, politikom, glumcima, publikom...

A u studio HTV-a začudo ove godine nije bio A. Kostadinov, nego filmski kritičar/novinar, hrvatski režiser, fashion guru i teta prevoditeljica.
Nisam gledao filmove koji su bili nominirani i neću o njima, nego o ekipi u studiju koja je manje više uspješno obavila zadatak prenošenja, odnosno komentiranja...
Pa da krenem po redu.

Novinar/kritičar je posao obavio sasvim pristojno, izgovarao je informacije o filmovima (ne štreberski, niti ko da čita sa papira), glumcima, bio je nenametljiv i ugodan uhu. Pogodio je čovjek mjeru, jako pristojno odradio zadatak, bez puno komplikacija i "pametovanja".

Režiser je filmove i nagrade komentirao iz stručnog kuta, također odlično odradio posao. Ljudi poput njega bi i trebali biti u studiju za vrijeme takvih prijenosa. Nije bilo onog, ja sa njim pio kavu, snimao film, ili bili zajedno na skijanju u Schladmingu '93 i diskutirali o problemima postprodukcije Uzbekistanskog filma sa početka 90-tih.
Stručno obavljen posao, svaka mu mala...

Sad slijedi ona "gora" polovica kvarteta.

Fashion guru je kad treba pričati o tome tko koji čiju haljinu valjda imao točne podatke,bio užasno naporan u recitiranju istih (ko da ga oni plačaju) i za svaku prezentoricu, dobitnicu ili ženu u publici točno znao tko je kreator haljine, koliko je metara konca potrošeno, koje je veličine bila igla kojom je šivana, i opčenito me kao predstavnika hetero populacije jako živcirao.
Petsto puta je ponavljao nešto o crvenoj boji haljine, pa sam i ja zapamtio da je ove godine bila in, ali malo isfurana, i njak, njak, njak. Recimo samo da sam poslije njegovih priča par puta krenuo na WC, jer su me crijeva počela "šerafiti".
I zaboli me kaj se sviđa njegovoj mami, koji kreator, odnosno kroj. Te spike neka prodaje na "špici", a ne u izravnom prijenosu.
Za taj dio su komotno mogli pozvati i Milku Babović, bolje bi to odradila od njega.

Za kraj sam sačuvao tetu prevoditeljicu.
Ne znam jel gospođa pod ugovorom sa HloverkaTV-om, vanjski suradnik, ili kaj,... ali korisna je ko čir na želucu.
Malo se glasa, malo više ne (na svu sreću). Šuti za vrijeme najava i hvala joj na tome, a kad se proglasi dobitnik, krene sa prijevodom, tako krnjim, nepotpunim i nepotrebnim, da je to užas. Naravno glasnija je od dobitnika, pa ne čuješ kaj ovaj ima za reći, a ona ulovi svaku treću rečenicu i zahvaljuje Peteru, mami, tati, režiseru i ekipi osam puta, djeci nagrađenih i kanarincu koji nas je napustio za vrijeme snimanja filma, a koji nam je svima prirastao srcu...
Da je trkeljala, pardon prevodila, za vrijeme najava ugasio bih TV i otišao spavati, definitivno. Ovak ajde.
Zaslužila je honorar, plaću, dnevnicu, kaj god, valjda time kaj se pojavila u studiju...
Zbilja nije trebala još i pričati, zaista nije...
Drugim riječima, bila je smetalo, i da nije bilo nje bio bi to sasvim pristojno odrađen prijenos.

Iduće godine molim bih nadležne da se isti prijenos odradi bez komentatora, ili barem bez ovo potonje dvoje i nitko ne bi bio sretniji od mene.


Iskoristio bih priliku zahvaliti svojoj obitelji što me podržavala svo ovo vrijeme, režiseru, scenaristima bez čije ideje ne bih stajao ovdje...

Epilog posta. Ponavljam se, al isplati se...

Smijeh


21.02.2008., četvrtak

Scrubs


Iliti kako su ga preveli na nacionalnoj dalekovidnici - Stažist.

Serija o doktorima, sad će oni koji je ne gledaju reći - još jedna, a oni koji je gledaju imat će osmjeh na licu.
Ne znam zašto, al uvukla mi se pod kožu i gledam je kad god mogu, usprkos suludom terminu prikazivanja u 15.20 i negdje oko 01.20 ujutro. Ne jednom sam bio budan samo zbog nje do tada. Malo jesam blesav ili lud ponekad, al tak je kad mi se nekaj sviđa.

Kad mi se tak polupaju lončići i zabrijem na nekaj uvijek se sjetim mene i buraza kada smo ko mračnjaci gledali finala NBA lige u kojima je Chicago rasturao Utah, Seattle, ili nekog trećeg, i ne sjećam se više.
A tad su tekme počinjale u, ak se dobro sjećam, 2 ujutro i trajale do 5, 5.30.

No da se vratim na seriju...
Svaki lik u seriji ima svojih "mana", odnosno karakternih nesavršenosti, koje, naravno potenciraju na desetu, i pomnože sa 6, čisto da i oni najbedastiji gledatelji shvate o čemu se zapravo radi, i možda se prepoznaju u tome.
Istovremeno, te mane u svakoj epizodi postanu predmet ismijavanja, opsjednutosti, zanemarivanja, odbojnosti, bude simpatije ili nešto šesto (ako sam dobro brojio) u ostalim likovima.

Sve u svemu kada bi probali, od svih likova bi se mogao napraviti jedan normalan nalik na B. Cosbyja u njegovom showu.
Drugim riječima - dosadan, pardon, moralan, dobar, pošten, odan, ma pravi mali Titov pionir kad bolje promislim.

Zato mi se sviđaju Scrubsi, u silnom ludilu koje ti likovi iskazuju, a iskazuju ga i previše, stalno i u nemjerljivim količinama uvijek se vidi da su ljudi od krvi i mesa, odnosno nisu svi divni, bajni i krasni, nego se ponašaju skoro kao što se ljudi normalno ponašaju.
Ako to podijeliš sa 6 i izvadiš korijen (kak se to kaže, korijenuješ, korijeniraš, izkorijeniš :-) ??) deset puta.

Sad razmišljam o tome sa ostanem budan i pogledam pomračinu Mjeseca, kad su rekli, negdje oko pola 5.
Noć je vedra, lijepo će se vidjeti.
Možda i budem, bum vidil.

E, da prošli post mi je bio 100-ti, i nije me briga za to.


10.02.2008., nedjelja

Kako nisam vidio utakmicu Zagreb CO – Portland San Antonio


Nedjelja popodne.
Dokolica poslije ručka, gledanje tekme Man Utd - Man City, idila...

Zvonjava mobitela, poziv od Miškeca...
Kaj se dela, imam kartu viška za tekmu danas, ideš sa mnom...?
Naravno da idem.

Utakmica počinje u 17.30, a mi smo došli pred Dom sportova u 16.50. Taman za ulazak, još k tome imamo karte, bar tak na njima piše za lože.
Pred ulazom gužva i uobičajena gužva, ljudi se guraju ko da se nekaj dijeli.
Dooobro, di svi tu i mali Mujo, ulazimo u gužvu naoružani strpljenjem i prepričavamo njihanje na stepenicama podno južne tribine maksimirskog stadiona prije tekme Lige prvaka protiv Celtica 90 i koje....
Primicali smo se vratima brzinom od aproksimativno 0.5 metara u minutu, uobičajeno za takve prilike (bar kod nas), jer su naravno bila otvorena dva ulaza, sve skupa četiri vrata, ima se vremena, kao...

10 metara od ulaza i 5 minuta prije početka tekme ljudi su se prestali micati, zastoj, pomislim, kad ono drek na šibici.
Nema više, gotovo, nemre se više ući, dvorana je puna!!!
Molim, kajjjjj???
Naravno, pičkaranje sa svih strana i pojavak specijalaca na ulazu, ali nitko "službeno" da se pojavi i kaže kaj se dešava.

Idioti u RK Zagreb CO su pustili u prodaju previše ulaznica. Hrpa budala i nesposobnjakovića, koji vjerojatno love neku lovu u mutnom, nadajući se da ljudi neće tražiti povrat novaca za propuštenu utakmicu.
Uobičajena shema, novci se uzmu ljudima, lagano se oroče na par dana, zbog neke kamatice, po principu APP (ako prođe prođe).
A "stoci" pred vratima nemaju obraza objasniti kaj se dešava.

Naravno nije im to prvi put, Miške je tak popušio i finale Lige prvaka, i dobio lovu natrag, ali jebeš lovu, tekma uživo je tekma uživo.
Da se razumijemo, ne pišem ovo zbog nekog interesa, na kraju krajeva karte smo dobili, nego zbog ekipe koja se gužvala zajedno sa nama i ispala glupa zato kaj je trebalo doći sat i pol prije početka utakmice da bi se ušlo u dvoranu.

Da li će se neko od gamadi u klubu ispričati ljudima koji su SA KUPLJENIM ULAZNICAMA ostali pred vratima dvorane?

Hoće li majmun koji je organizirao štampanje ulaznica, odnosnu njihovu količinu (kaj se ne zna koliko ljudi stane u Ledenu dvoranu) odgovarati za idiotariju koju je napravio? A nije prvi put, pa se pitam koji to bilmez radi...

I naposljetku neka pohlepna (u boljem slučaju) gamad, ili organizacijski kripli (u boljem slučaju) razmisli hoće li im ljudi koji su danas ostali pred vratima ikad više doći na utakmicu, odnosno platiti kartu, koja im NE GARATNIRA DA ĆE UĆI NA ISTU?

Ovakva nesposobnost je valjda specifična samo samo nama, debilana nad debilanama...
I sad me zanima da li ljudi u klubu osjećaju odgovornost, ili će opet biti, "jebi ga, desilo se, kaj možemo", i ponuditi povrat novaca ili besplatan ulazak na iduću utakmicu Lige prvaka ljudima koji su ostali pred vratima?

A kažu da nismo na Balkanu...
Ak ovo nisu balkanska posla ne znam kaj jesu.


06.02.2008., srijeda

Napokon


U ponedjeljak sam se našao sa bivšom "gazdaricom" i dogovorili smo se oko sporazumnog prekida ugovora, plus što mi ostaje honorarni posao kod nje u firmi. Super korektno, najbolji scenario koji sam si mogao zamisliti.

Počinjem na novom poslu početkom trećeg mjeseca, što mi je super drago, jer ću raditi kod i za prijatelja, koji mi je iskazao veliko povjerenje, samim time što me se sjetio kad je razmišljao kome će dati posao.
Neki znaju gdje ću raditi a ostali će saznati već, u svakom slučaju, dosta mi je ljudi reklo da je posao ko stvoren za mene. Bumo vidli, kak se veli, ali ja imam dobar osjećaj oko svega toga.
U svakom slučaju svi koji znaju gdje, odnosno za koga sam do sada rekao reći će ili su rekli da je to zanimljiva promjena zanimanja.

Od drugih stvari, buraz je i službeno odseljen u Dugave, čim se pojavi u Hrvatskoj sa ženom, i ostajem konačno solo, ajde sa penzićima u stanu. Sloboda, konačno...

Izreka - ima para ko Džajić, sada dobiva posve novi smisao.
Alen me jučer podsjetio na tu dobru, staru kada smo vidjeli kako organi reda i mira hapse nogometnu legendu C. Zvezde.
Baš me zanima da li je moguće da se tako nešto desi u Zagrebu, odnosno kada bi se saznalo da je Mamić nešto "prisvojio" sprovede u djelo. Zamišljam Zdravka kako trga gumbe sa košulje vezan lisicama dok ga privode u istražni zatvor i urla po ulici: priznajem samo sud predsjedništva svoga kluba, ili nešto originalnije od toga...

Nema prodaje, koje su to floskule. Sad se pitam zakaj nije Modrić dobio zeleno svjetlo za odlazak na zimu.
Da je otišao Drpić ne bi mi bilo ni malo žao, od Shife se još i mogao napravit pravi stoper, ali ovak opet ne bu niš od svega bojim se. Već vidim naslove na ljeto kako se očekuje prolazak u ligu prvaka, usprkos Lukinom odlasku u Milan, Barcu ili Čukarički... Sve jedno gdje će mali završiti otići ću još koji put na Maksimirsko ruglo pogledati jednog od najboljih igrača u povijesti modrih bluza, da uživam u toj lakoći igranja nogometa.

I sad sam vidio da neki zapaljeni turski brod pluta prema starskoj obali sa 9 tona opasnog tereta.
Očekuju da će do obale stići za 12 sati.
Zakaj ga ne torpediraju dok ne stigne dok obale.
U svakom slučaju riješili bi problem ribolova u Piranskom zaljevu na neko vrijeme, pa bi netko drugi, a ne Slovenci bio kriva za naš ne tako skori ulazak u EU.
Umjesto nesposobnosti naših političara da bilo šta naprave kako treba, onda bi mogli optužiti recimo Tursku za terorizam nad Jadranom i pokušaj ugrožavanja predstojeće turističke sezone i otimanje turista koje bi naravno umjesto na Jadranu završili u Antalyji.