03.12.2007., ponedjeljak

Sve uvijek dođe na svoje... Sad sam i to siguran. Našao, sam novi posao. Dobro, nije da sam ga mukotrpno tražio, pa nakon osamnaest krugova razgovora prošao na oduševljenje poslodavca, ali posao je posao. A i poslodavac je zadovoljan. Znam, čuo sam da je to rekla moja, još malo pa bivša, šefica. Isto tako, to je situacija u kojoj ne možeš reći ne poslu, jer ispadaš razmaženo cvilidrete koja ne bi radilo i izmišlja toplu vodu, a posao mu se doslovno daje, čak ni ne nudi, nego doslovno daje. Šefica je zbilja održala riječ i našla mi posao, riječ da bih rekao. Osjećam se lagano pod protekcijom, i iako bi se moglo moralizirati na tu temu vjerujem da bi 90 % posto ljudi bilo sretno da im posao samo tako padne s neba. Šta da kažem, nisam poslao nijednu zamolbu, doslovno nisam ni prstom mrdnuo... Samo sam čekao. Dok s druge strane moja najdraža kolegica trpi zbog "grijeha" nekih drugih ljudi i ispašta ni kriva ni dužna. Odrasli zbilja znaju biti gori od djece kada se počnu inatiti. Drž' se kolegice, i želim ti da što prije nešto nađeš... Glede zemlje u Istri ništa novo, čekaju se papiri. Uzbuđenje je splasnulo do te mjere da sam skoro zaboravio na tu temu. Možda da sa tim novcima kupimo nešto u Lici? Možda polovni BMW i kožnu jaknu (ovo je nešto interno, joj koliko smijeha je bilo u subotu)? Kao da će to sada biti ne znam koja lova... Razmišljam o tome da se prihvatim pisanja jednog posta po zadatku. Tema je malčice kompleksnija i zahtjevnija od mojih svakodnevnih, pa ću još malo razmisliti... Mislim zbilja, čudna, mogla si mi dati dva još kontradiktornija, različitija pojma, pa da zbilja bude prava borba oko pisanja. I na kraju jedan stih od Đoleta: Slab sam ja igrač za subotnje gužve, al shvatam po malo te pokretne spužve. Neko pijan, lakše život odrobija. O daj okreni, taj ringišpil...

- 12:49 - Komentari (22) - Isprintaj - #