22.10.2007., ponedjeljak

Bit će čudno Vjerojatno negdje krajem idućeg mjeseca ili najkasnije u prosincu buraz mi se seli iz sobe. U svoj stan. Oženio se početkom rujna (i poslao ženu natrag u Rusiju na par mjeseci, da odmori od svadbe i tako to). Papirologija oko nekretnine je pri kraju, a isto tako i zgrada u kojoj se stan nalazi. Pizdarije oko kredita, dozvola i svih drugih gadosti koje naša birokracija može izmisliti. Tipična hrvatskostambenojebemvamkamate priča... Kada se preseli, u stanu gdje smo do sada živjeli, ja ostajem sa penzićima. Točnije ostajem u svojoj sobi. Sam. Napokon. Mislim da i buraz dijeli moje mišljenje o toj temi. Dobro smo i izdržali, a da se ne poubijamo međusobno... Onda se sjetim odrastanja, odnosno igra u toj sobi. Koji su to derbiji bili... Nogomet, stolni tenis, tenis, pikado, košarka, pikulanje, manje više svi najpopularniji sportovi igrali su se u toj sobi. Osim atletike. Nije nikad bilo krvi, al koljena su znala trpiti. Jako. Isto tako i susjedi kat ispod. Penzići... Baka i deda, s kojima ostajem dijeliti stan, što su stariji sve se više ponašaju kao djeca (kao manje više svi stariji građani). Istina da je deda malo opet narastao (više ne jede juhu sa čajnom žličicom), ali i dalje šećera ima po cijeloj kuhinji... Kako mu to samo uspijeva??? Sve u svemu, nije da ih moram voditi na tutu, ali ponekad me znaju naživcirati, baš onak... Al moji su, kaj da im radim... Nadimci su im Kompa (deda, zbog toga što kad kartamo belu uvijek smo on i ja u paru), i Stari Šišmiš (baka, jer je lagano gluha, i uostalom, zašto ne bi bila šišmiš. Dobro ajde podsjeća na onu babu iz Alo, alo-a.). Ma likovi samo tako, nemreš ih ne voljeti. Priznajem, volim i buraza (ako me netko pita poreći ću to isti čas). Njegov nadimak je Žuti. I bit će mi jako, jako čudno bez njega...

- 22:39 - Komentari (8) - Isprintaj - #