< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

03.2012 (1)
05.2010 (1)
12.2009 (1)
08.2009 (1)
07.2009 (2)
06.2009 (2)
03.2009 (1)
12.2008 (1)
10.2008 (3)
09.2008 (4)
08.2008 (1)
07.2008 (7)
06.2008 (1)
05.2008 (2)
04.2008 (5)
03.2008 (3)
02.2008 (4)
01.2008 (6)
12.2007 (9)
11.2007 (12)
10.2007 (11)
09.2007 (16)
08.2007 (5)
07.2007 (9)
06.2007 (9)
05.2007 (15)
04.2007 (6)

Opis bloga

Bit će ovdje svega, mojih priča, pjesama, razmišljanja, zapažanja, nadanja, snova... ma vidjet ćete.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Ako osjetite poriv ne ostaviti komentar, možete mi se javit i ovim putem...

blog.bane@gmail.com

Njima navratim u postove

Objašnjenje imena

Đ. Balašević

Draga mama, život je jedna velika, da ne lajem, nema veze, ti
znaš. To je sve lutrija, a ja ne odustajem od svog broja dok
igra traje. Izgubim neku bitku, dobro, al' vremena još ima u
neograničenim količinama. I još se držim, još kako se držim.
I ne brini puno o tom šta ću biti, mogu se kockati, londrati,
piti i mogu pasti na niske grane, al' ne boj se, nikad neću biti:

Kao Bane...

08.09.2007., subota

Nije da nismo...


Bila je kišna večer.
I nebo je plakalo kao da je znalo šta će se dogoditi na EP u košarci.
Aparatczyk i ja smo kod mene pogledali prvo poluvrijeme. Nije nas baš oduševila izvedba naših reprezentativaca.
The Maccalan whisky malo je popravio raspoloženje. Predosjećaj da drugo poluvrijeme ne bu bolje pratio me na putu do birca.

Skupili smo se u neočekivano nevelikom broju, ko nije došo nek mu bude žao...
Gledalo se drugo poluvrijeme košarke i pljuvalo po našim reprezentativcima.
Nemreš bolivit da mogu odigrat tako slabo, ko da su se skupili dan prije tekme.

Jedan od organizatora je zakasnio, neću reć koji, samo ću reći da vozi Clio, plavi.

Kak je zajebancija krenula odmah ideja o gledanju BB-a realizirana tek po svršetku tekme.
Nažalost, odnosno na sreću prebacivanjem je utvrđeno da je slika na BB tak loša da nema smisla naprezati oči, a osim toga i Blanka je nastupala u Cirihu (Zurich).

Od BB-a vidjeli smo ulazak nekih tipova u kuću, jednog od njih, blagorečeno feminiziranog u mislim bijeloj košulji, a sve nas se dojmila nečija mama u studiju koja je ličila na Predatora bez maske. Nju tak uređenu ne bi bilo ugodno sresti u mračnoj ulici.

Ekipa je bila raspoložena za izvaljivanje provala, a uz pivice inspiracija je dolazila sama.
A mogu reć da se ljepo bljuzgalo i trkeljalo, počesto i urlalo od smijeha.

Barbikina autobiografija, play of the day...

Par puta sam se rasplakao od smijeha, doslovno rasplakao.

Blanka je i opet napala svjetski rekord, što će reć da je pobijedila na mitingu, mrdala guzom i razgalila srca svog življa u Hrvatskoj.

Vrijeme je brzo prošlo, Ribina Japanka zaglavila je u avionu negdje, tko će ga znati gdje, tako da je nismo imali prilike upoznati. Okupljanje je nastavljeno u Spunku u revijalnom tonu.
Spojeni stolovi i hrpa pive na njima, pregled tko nosi potkošulju i lagani raspad ekipe oko 00.00.

Pozdrav svima koji su nazočili. Vidimo se.