- Turistima triba ljudskoga kontakta! Da se osjete ljudi, da ćute život. Pravi, a ne ono svakodnevno robovanje na koje su doma prisiljeni. Ovako je govorila Đenis za šankon velikoga hotela u predgrađu, di je zaposlena evo već drugu godinu. S druge strane je sluša mladi lipuškasti konobar u strogu uniformu okružen koktelima, šarenin bocama žestokoga pića sa svih strana svita. - Imaš prav. Nije radit u turizmu isto šta i u fabriku, šta ja znan, ka šta je prije bila Jugoplastika. Nisu turisti postole na pokretnu traku. Ne moremo mi radit na normu. - Aj ti to reci našemu šefu: njemu je sve u brojevima jebali ga brojevi. Nekad mi se čini da bi mi bilo lakše u tvornicu: digneš se ujutro odradiš svoju normu, a popodne doma ditetu. Jebate, mala me danima nije vidila kako triba. Dođen doma umorna ka pas. - Nije sve u pospremljenin krevetima, čistin zahodima, usisanin hodnicima. Evo, nekidan ona stara Englezica: zapili se mi na šanku i juski porazgovarali. Na kraju mi je dala svoj broj sobe. - Jesi li je opalija? Pa i nije tako stara. - Nisan ja seks mašina. O tome ti govorin. Triba pazit na osjećaje. Ustvari mi se nije diza na nju. - I mene je napada neki stari Nijemac. Da san ja njemu ka filmska glumica. Biće gleda Marlenu Ditrih u Plavome anđelu. Da iman malo dublji glas baš ka šta on voli. - Jesi mu dala? - Ka i ti Englezici. Eno mu more, sunce, neka gleda boje mediterana. Jesmo li mi LeMeridian ili šta smo mi? - Reka mi je da su mu otoci interesantni. - E , otoci…. Ovdi se Đenis sitila moga Otoka i društva oko Žak Majola, Sandokana i Moleta. Sitila se ribe i vina, sitila se da i ona more bit turista koji upoznaje domaće ljude. Zasmetala joj odma ona njezina uniforma, seksi kompletić, frizura i šminka koju mrzi. Dosadili su joj i svi ti mali menađeri u obilasku tržišta, pijane ekipe na tim bildingu, sportaši na gostovanju, tur operatori i njihove ture gostiju željnih informacija, sve bi najrađe poslala u niku stvar. - Alo Đenis jeste sredili apartman tri?, prene je iz razmišljanja kolegica iz smjene. - Oni di su došli ona dva pedera Talijana. Je, prominili smo lancune. Znaš da je bilo krvi na njima. Mrzin pedere. - Nema veze šta ti mrziš ili ne mrziš, apartman mora blistat ka suza ili će šef popizdit. - Je, sve je u redu. Uh šta bi dala da more popit pivu i zapalit cigaret. Ovi su moderni šankovi za kurac. Ali kraj je smjene i ne more riskirat da je zaustavi pandur na putu do kuće, pa da mora puvat, izgubit dozvolu, ne daj Bože. A ništa. Izdrži još malo pa u oni stari auto i doma. Bolje i to nego ostat radit u noćnoj. Makar bi i zarada bila veća. Našlo bi se za novi auto. |